Gradovi i općine 15.07.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:47.

MOJ TJEDAN: Zagrebački sindrom u Čakovcu

Danas, kad čitate novi broj Međimurja, podsjećam da se navršilo godinu dana otkako “nam je konačno krenulo”. (Ali, ne pitajte me - kam!?)

Naime, kaj? Lani, 1. srpnja Republika Hrvatska postala je članica Europske unije. Ne znam što je tko očekivao, osobno nisam imao nikakvih posebnih ni očekivanja ni iščekivanja. Pisao sam onda da nemamo velikih razloga za veselje (uz sve one male koje, ipak, imamo), jer idemo bosonogi na teren na kojem svi drugi imaju kopačke. Ali ove me godine datum 1. srpnja veseli. Zatio što nakon “mojeg tjedna” idem na godišnji odmor! A vi se svi skupa sekirajte oko stvari koje sam u tom tjednu zapazio...

D209

Kroz Međimurje idu dva cestovna koridora po kojima se turisti spuštaju prema moru. Autoputom idu Zoli i Emeše, cestom D209 prema jugu putuju Jacek, Vacek, pokoji Dietrich i Hilda...

I baš ve na toj cesti kopamo, gradimo biciklističke staze, na tri mjesta semafori stvaraju kolone. Ma dobro je da se to konačno gradi, ali da se zapelo od 1. travnja do 31. svibnja, recimo, pa nastavilo od 1. rujna do 31. listopada, ne bi li bilo bolje? Ne znam, tek pitam. Radove su sigurno učeni i odgovorni ljudi planirali i organizirali, pa more biti da mi, obični ljudi to ne razmimo. A koga briga ako bager zdruči Jaceku ili Dietrichu auto... Dobro, državna je cesta, pa se vjerojatno na toj razini to i planira i određuje.

I ČAKOVEC PREKAPAMO

A slično je u Čakovcu. Freza se asfalt, krpaju oštećenja, mijenja dotrajala infrastruktura. Za to je baš ljeto pravo vrijeme, to je čuveni Zagrebački sindrom: kopa se kad se stanovnici raziđu na odmore, pa je najmanje problema.

Samo, ja imam problem: ne znam tko je po mojoj ulici označio što se na kolniku freza i obnavlja, izgleda da je sfalilo spreja, pa su u Špinčićevoj od kbr. 1 do 4 pofrezali pola svakog od tri uleknuća s mrežastim raspuklinama i preasfaltirali popola. Drugi je dan kiša pokazala da nije napravljeno ništa! Lokve stoje do pola kolnika jer na 40-ak metara nema ni - slivnika. Zato, ako smijem predložiti: neko nek pita Bandića v Zagreb plaća li on “posel v klasi” u tom Zagrebačkom sindromu.

MEĐIMURJE BEZ CUGA

I za kraj: na godišnji sam namjeravao otići s cugom. Po starinski. Vidjeti komad EU-a uz “ne nagnji se kroz prozor”. Ali godinu dana od ulaska u EU, iz Međimurja nema (nijednog!) vlaka ni za Sloveniju, ni za Mađarsku. Treba iz Međimurja izaći, pa na vezu u Koprivnici ili Varaždinu!

Ako vam to izgleda kao loša šala, dodatno paprim: došla mi je u ruke poimenična “konačna lista” viška radnika u sustavu HŽ-a. Otkaz u Međimurju čeka dvadesetak vlakovođa, manevrista, pregledača vagona, prosječne životne dobi od 49 godina. Školani željezničari. Gdje njih čeka radno mjesto za još 15-ak godina staža? U (novoj) Strategiji prometnog razvoja RH (plus prateće), na koje je ministar S.H. Dončić spiskao 10 milijuna kuna, a pisale su ih Ingenieria y Consultoria i OTP Hungaro projekt te Planet S.A. i PTV Transport Consult (Španjolci, Mađari, Nijemci, sve d.o.o.-i). Eto...

Izvor: 3088