Može li barem dašak slovenskih promjena zahvatiti i Međimurje?

Na parlamentarnim izborima u nama susjednoj Republici Sloveniji pobijedila je Stranka Mire Cerara koji će najvjerojatnije biti mandatar za sastav nove slovenske vlade. Iako je to veliko iznenađenje, ali u deželi očekivano, u hrvatskim javnim medijima na državnoj razini ovaj izniman događaj prošao je gotovo nezapaženo. Dan, dva poslije izbora vodeći dnevnici i javna televizija izvijestili su o rezultatima, ali bez ikakvih ozbiljnijih analiza i komentara. Čemu je to tako? Odgovor je vrlo jednostavan: To što se dogodilo na parlamentarnim izborima u Sloveniji, vrlo je opasno za dvije najveće hrvatske stranke - HDZ i SDP, a upravo one na ovaj ili onaj način imaju utjecaj na uređivačke politike velikih dnevnih novina i televizije. Osjetili njihovi urednici, kako je bolje da se ne „talasa“ s ishodom izbora u naših susjeda, pa da se, nedajbože, i u Hrvatskoj građani-birači uzjogune, pa krenu slovenskim primjerom.

 Što se to dogodilo u Sloveniji, a čega se plaše i SDP i HDZ? Dogodio se bunt protiv političkih stranaka koje su zemlju dovele na rub sloma, kao što je to slučaj i u Hrvatskoj. Dozlogrdilo Slovencima da se na vlasti smjenjuje jedne te iste neuspješne političke garniture i iscrpljuju u međusobnom sukobljavanju dok zemlja sve dublje tone, a građani sve teže žive, kao i kod nas. Dosta im je beskorisnih svjetonazorskih podjela. Na ovim izborima Slovenci su odlučili to promijeniti. Više od trećine birača svoj glas je dalo stranci pedesetjednogodišnjeg pravnika Mire Cerara, koja je osnovana tek nešto više od mjesec dana prije izbora!

 Zatvorenik 

Janša još ima 

veliku moć

Dozlogrdilo Slovencima da iz mandata u mandat u parlamentu i na vlasti gledaju iste neuspješne likove i njihove stranke. Pokušali su to promijeniti prijevremenim izborima 2011. godine, ali je uspjeh izostao. U ovom drugom pokušaju, najveći broj glasova dobio je Miro Cerar, sin legendarnog gimnastičara u bivšoj Jugoslaviji Mire Cerara. Slovenci bi glasali i za „crnoga vraga“, samo ne za „elitu“ koja je nekoć prosperitetnu i uzornu zemlju dovela na rub društvenog i gospodarskog dna. Odlučili su se za čovjeka koji dosad nije bio u politici, niti u svojoj stranci ima bilo kakvih prebjega i velikih imena iz drugih stranaka. Sve neki novi, moralni ljudi. 

No, moguće je da Miro Cerar neće uspjeti u svom naumu moralne rehabilitacije Slovenije jer će morati koalirati s nekima od dosadašnjih stranaka, a tu je malo onih koje nisu ogrezle u političkoj korupciji. Ali, njegovim izborom slovenski birači odaslali su poruku da u vlasti žele nove, neopterećene ljude kojima je cilj obnoviti slovensku državu, politiku i društvo.

Bit će to vrlo teško jer politički mastodonti ne odustaju. Tako je najveća stranka - SDS, Slovenska demokratska stranka Janeza Janše, dobila čak 20 posto glasova, premda joj je predsjednik u zatvoru nakon pravomoćne presude za primanje mita od finske Patrije! Iako zatvorenik, Janša je i osobno izabran u parlament! Ideologijom zadojeni, njegovi sljedbenici ne priznaju presudu slovenskog suda, kažu - proces je bio politički motiviran. 

Takvo što poznato je i u Hrvatskoj, zar ne? Kod nas, uz malu izlaznost na izbore, izvjesno je da će najveći dio izbornog kolača među sobom, kao i uvijek dosad, podijeliti crveni i plavi jer su njihovi birači, kao i Janšini, disciplinirani i uredno izlaze na birališta. Onu većinu, koja ostaje kod kuće, i koja bi mogla donijeti promjene, nema tko motivirati i povući jer mi nemamo Miru Cerara.

Prijelazni rok za političare bez ograničenja

Birači ga traže ko ozebli sunce. Na prošlim hrvatskim parlamentarnim izborima bio je to Zoran Milanović. Bio, i zaglibio poput meteora. Zasjali su Hrvatski laburisti - Stranka rada karizmatičnog Dragutina Lesara. Nakon sjajnog starta, posustali su, utopili se u sivilu ustajale domaće političke scene, ostali bez predsjednika-osnivača i sad su tu gdje jesu. Na novim parlamentarnim izborima velike se nade polažu se u ORaH Mirele Holy. Njoj popularnost ne raste zbog nekog osobitog, revolucionarnog programa, već zato što ljudi žele nešto novo na političkoj sceni. Pokušao je to biti dr. Nikica Gabrić, ali se sapleo u sklapanju svaštarskog saveza. U Hrvatskoj se stručni i kvalitetni ljudi izvan politike nerado laćaju politike, dapače, klone je se. Tako je izbor sužen uglavnom na stranke koje državom vladaju od njenog nastanka, a u njima ima mjesta samo za poslušnike. 

Ništa povoljnija situacija nije ni na lokalnoj razini. Stranačke središnjice određuju koga će građani moći birati u Čakovcu, Nedelišću, Prelogu, Murskom Središću, Belici ili Kotoribi. Ne najbolje, već stranačkom čelništvu najodanije pojedince. U gornjem dijelu izbornih lista uglavnom su jedne te iste face. I tako od izbora do izbora.

Ne širi se krug novim ljudima. Dapače, sužava se. Drpaju se članovi jedni drugima. Degutantan je trend prelazaka iz stranke u stranku. Kao da su prebjezi nogometne zvijezde, pa ih se javno predstavlja na pressicama kao „pojačanja“! No, dok je za nogometaše terminski određen prijelazni rok i objavljuje se cijena za koliko je tko kupljen, u politici toga nema. Prelazi se kad se kome prohtije, ali se ne zna za koje i kakve ustupke je promijenio stranački dres. Najsvježiji primjer je varaždinska laburistica Ivana Pomahač za koju sad prvi put čujem. Pristupila je SDP-u i brojčano ojačala njegovu vijećničku kvotu u Županijskoj skupštini. Razlog prelaska: „U laburistima više nema mjesta za mene!“ Cijena? Nepoznata.

Političke korupcije zaista je previše, pa ne čudi što su prema svim istraživanjima javnog mnijenja, političari najnepopularnija kasta u Hrvatskoj, najmanje im se vjeruje, a oni ipak i dalje vladaju. Nalazimo se tik uz slovensku granicu. Može li barem dašak njihovog izbornog buma i pokušaja promjena preko Mure, Štrigovčaka te svetourbanskih i stanetinskih bregova zahvatiti i Međimurje? Do daleke Dalmacije ili Slavonije zasigurno još dugo neće doprijeti ni lahor slovenskih promišljanja. Tamo stranački vjernici ostaju vjerni, ma kako bilo da bilo, pa makar i dovijeka.

Umjesto P.S.-a

Još uvijek, tko želi, u Centru za kulturu može pogledati impresivnu filatelističku izložbu naslovljenu Sve što nas povezuje. Impresivna jer su na jednom mjestu izložene poštanske marke svih 28 članica Europske unije, što se rijetko gdje može vidjeti. Na 33 staklena panoa prikazane su znamenitosti - povijesne, kulturne i arhitektonske te flora i fauna, karakteristične za svaku pojedinu zemlju. Organizator izložbe je filatelistički klub Marija Hunjak. Prigoda je to da se podsjetimo na razvoj filatelije u našem gradu u kojem su trenutačno aktivna dva društva. 

Filatelija u Čakovcu ima dugu tradiciju koja seže još u vrijeme prije Prvog svjetskog rata. U bivšoj državi djelovalo je Filatelističko društvo Čakovec koje je brojilo pedesetak članova i također priređivalo atraktivne izložbe poštanskih maraka. Jedna od njih, šezdesetih godina u Izložbenom salonu u Starome gradu, zabilježena je na ovoj fotografiji.