Kolumne 18.07.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:47.

Nije pukla samo cijev, puk'o je i Milanović

Ipak Bog (nasreću) nije poslušao Željka Saba koji je u predizbornoj kampanji, s pogledom uprtim u nebo, samouvjereno, kao da je Božji namjesnik, javnosti poručivao kako će mu u trećem pokušaju osvajanja gradonačelničke fotelje u Vukovaru pomoći nitko drugi nego Svevišnji. Imao je, izgleda, Bog pametnijega posla nego pomagati SDP-ovcu osumnjičenom za kriminal. Za gradonačelnika su Vukovarci izabrali HDZ-ovca Ivana Penavu s tek 191 glasom više. S obzirom na sudske procese - jedan (za pokušaj podmićivanja) već započet, a drugi na (mešetarenje s novcem za dječje ekskurzije) - Sabo je dobio previše glasova, a to ukazuje na poraznu činjenicu da hrvatsko društvo sve u šesnaest tolerira kriminal, (političku) korupciju i zloporabu položaja. Umjesto da ga se odreknu i udalje od stranke, SDP-ovci su poduprli Saba kao nezavisnog kandidata. A što je s onom visoko postavljenom letvicom o kojoj je tako gorljivo bajao Zoran Milanović u vrijeme kada je smjenjivao Mirelu Holy?! U čemu je to SDP - kada je toleriranje kriminala u vlastitim redovima u pitanju - drukčiji od HDZ-a? Iako Marina Lovrić Merzel već mjesecima čami u pritvoru zbog gotovo svakoga tjedna novootkrivenih malverzacija, SDP je i dalje podržava. SDP od nje nije zatražio ostavku na mjesto županice, niti ju je isključio iz svojih redova.

Empatija mu je nula

Iako smo bezbroj puta na vlastite uši čuli da Sabo nudi HDZ-ovoj vijećnici Mariji Budimir mito kako bi njega i SDP podržala u gradskome vijeću, Milanović ignorira stvarnost. A stvarnost je i po Saba, i po SDP i po Milanovića zasluženo nemilosrdna. Jednako kao što je Milanović bio nemilosrdan prema Slavku Liniću kojeg je optužio - a bez da je protiv bivšeg ministra financija pokrenuta istraga, a kamoli podignuta optužnica - za kriminal. No, Milanovićeva neujednačena mjerila više malo koga iznenađuju, kao što više nikoga ne iznenađuju biseri koje predsjednik Vlade prosipa svakodnevno. Kako su mu - pretpostavljam - PR-ovci preporučili da bude neposredniji u komunikaciji s građanima, Milanović je prije desetak dana izrekao još jednu rečenicu koja konkurira za vrh enciklopedije povijesti političke gluposti. Introvertni je premijer jednoj gospođi iz poplavom uništene Gunje pojašnjavao kako u potpunosti razumije njezine patnje jer je i njemu pukla cijev u kupaonici. Kada su čuli tu najgnusniju usporedbu, mnogi su ostali konsternirani. Milanović je, bez ikakve dvojbe, kastriran od bilo kakvih osjećaja. On nema ni toliko empatije koliko je crno ispod nokta. Zna li Milanović što znači kada ljudi u trenu ostanu bez svega što su čitav život mukotrpno stvarali? Zna li Milanović što znači ostati bez doma? Sudeći po toj posljednjoj izjavi, nije pukla samo cijev, puk'o je i Milanović.

Ma, za…… smo mi jedino sebe!

Na nekoliko mjesta pročitao sam i čuo - i to ne bez doze trijumfalizma s jedne i doze zluradosti s druge strane - kako su Hrvati „uzeli“ Slovencima Mercator! Konačno smo Slovence za……, nadmudrili… Tko je to koga, i za koga, za…..?! Hrvati Slovence?! Ma, dajte, molim vas lijepo. Što vama, ili, točnije - nama donosi činjenica da je Ivica Todorić postao tajkun nad tajkunima, što narodu znači da je Todorić stvorio maloprodajni regionalni div? Što će to narodu donijeti - kako jedne dnevne novine ističu - posao stoljeća? Ništa. I manje od ništa. Činjenice govore da što je Todoriću i raznim drugim manjim todorićima ili tedeskijima bolje, što su oni uspješniji, to je narodu gore. Narodu je bilo (ekonomski) daleko bolje kad Todorić nije imao ništa ili kada je imao samo cvjećarnicu. U to su vrijeme prodavači u dućanima mogli pristojno živjeti od svoje plaće. U to su vrijeme i prodavači u malim dućanima dobivali stanove ili zajmove za kuće od svojih tvrtki. U to su vrijeme - kad je Todorić imao malo, taman koliko mu treba - prodavači iz malih dućana mogli otplaćivati kredite, plaćati režije i otići na more. Danas prodavači iz Todorićeva maloprodajnog regionalnog diva moraju raditi i po 12 sati na dan, a bez da im je prekovremeni rad plaćen. Danas prodavači iz Todorićevog diva ne mogu otplaćivati kredite i ne mogu spajati kraj s krajem jer rade za crkavicu.

Uštekali su nam se na karotide

Rade za crkavicu jer su loša vremena!? Rade za crkavicu jer je kriza!? Kako to da je kriza za narod, a nije za Todorića? Kako to da je kriza za narod, a nije za, recimo, Ivicu Mudrinića kojemu je, kad se vratio iz Kanade u Hrvatsku, Franjo Tuđman dao dva stana i koji je u HT-u imao na dan prosječnu hrvatsku plaću?! To vam je logika tog tobože bezideologijskog neoliberalnog kapitalizma o kojemu tako rado govori Radimir Čačić. Šačici tajkuna i njihovih menadžera je fantastično dobro, a svima ostalima je - grozno. Ali nije tako samo u Hrvatskoj. Tako je u većini „demokratskih“ zemalja na svijetu. Nikada nije stvoreno više profita nego u ovim kriznim godinama. Nikada nije bilo više milijardera nego ovih kriznih godina. I nikada nije bilo više siromašnih i gladnih, dakle, egzistencijalno ugroženih nego što ih je danas. Ništa, dakle, Hrvati nisu „uzeli“ Slovencima niti su Hrvati išta dobili time što je Todorić kupio Mercator.

Za sve će platiti Benko

Ništa dobrog svijetu, a što, zapravo, znači - narodu nisu donijele multinacionalne korporacije. Baš suprotno. One su zavladale svijetom. Svijetom je zavladao kapital. Novac. I to novac onih jedan posto ultra bogatih. Ne vladaju državama vlade, već multinacionalne kompanije, banke i druge mešetarske institucije koje su se uštekale na karotide i sišu krv, sve energičnije i sve ustrajnije. Na karotide naroda uštekali su se i todorići, i mudrinići, i tedeskiji i svi ostali preko leđa naroda obogaćeni tajkuni.

Koliko smo, zapravo, „jednaki“ pred sudom, zorno pokazuje i nepravomoćna presuda branitelju Ivanu Benku koji je za opljačkanih nekoliko desetaka tisuća kuna fasovao četiri godine zatvora. Zapravo, Benko je u provalama u stanove i vikendice napravio više šetete od onog što je ukrao, ali ga je sudac toliko rebnuo jer je nakanio uzimati bogatima, jer je pokušao biti moderni Robin Hood. Iako je ukrao tisuću ili milijun puta manje od, primjerice, Sanadera i pomagača (Ježića, Čobankovića…), nije za kaznu dobio guljenje krumpira, već četverogodišnji rešt. Zato što se treba znati red. Treba čuvati bogate (pljačkaše) od siromašnih (kokošara). Tajkuni su, uostalom, daleko korisniji političarima od sirotinje koja traži, a ne daje. Kao što su dali Sanaderu Robert Ježić i Marijan Primorac. Makarski tajkun Primorac kupio je skupocjeni, blindirani BMW u kojem se godinama vozikao Sanader. Iz vremena kada je Primorac darovao BMW datira i oslobađajuća presuda Primočevu sinu koji je, zbog neprilagođene brzine, BMW-om (neprimjerene jačine za njegove godine) usmrtio dvije djevojke. Prvo je dobio dvije i pol godine zatvora, potom, nakon žalbe šest mjeseci, ali nije bio u zatvoru ni dana jer je - kako to bezobrazno reče uslužni sudac - iz društveno prihvatljive obitelji. Ta mu je obitelj omogućila školovanje u inozemstvu i kupila skupocjeni automobil kojim je ubio dvije školarke. Bez kazne. Zato što je bogat. Platit će za sve - Benko.

Plaćat ćete i zrak koji udišete

Tako vam je to i „bezideologijskom“ neoliberalnom kapitalizmu u kojemu je, primjerice, Bundestag izglasao da pravo na vodu nije ljudsko pravo. Vodu će piti samo oni koji imaju novaca. Uskoro će EU nametnuti da i ostale zemlje prvo privatiziraju, a potom onemoguće siromašnima vodu. A zašto ne izglasati i to da pravo na zrak nije ljudsko pravo?! Zašto tajkunima ne prodati uz vodu i zrak. Na taj bi način todorići naplaćivali svaki udisaj, a kažnjavali (neočišćeni) izdisaj. I bili bi još veći regionalni divovi s kojima se svi mi trebamo ponositi. A ponositi se trebamo jer živimo u slobodi, a ne kao, recimo, Turkmenistani koji žive grozno jer ne plaćaju stan, ne plaćaju struju, ne plaćaju plin, ne plaćaju vodu, besplatno im je liječenje i školovanje, svaki punoljetni građanin dobije badava 120 litara benzina mjesečno. Ali ne smiju kritizirati velikog, voljenog i mudrog vođu. Oni su neslobodni. Građani u Hrvatskoj su slobodni jer mogu Milanovića opanjkavati, psovati, pljuvati i mogu - od te silne slobode - izabrati bilo koji kontejner žele. Mogu dobiti putovnicu i putovati kud god žele. Ako imaju novca. Mogu kupiti što god žele. Ako imaju novca. A uglavnom ga nemaju. Ali je pretpostavka da ga mogu imati. Kako? Ako postanu dio elite. A što je sa socijalnom državom? Ona polako umire s „bezideologijskim“ neoliberalnim kapitalizmom.

 

P.S. Nemamo akcijski plan kako se riješiti siromaštva, ali imamo - navodno - akcijski plan kako oblatiti predsjedničku kandidatkinju HDZ-a Kolindu Grabar Kitarović. Plan blaćenja nazvan je Barbika. Tko to želi oblatiti gospođu Grabar Kitarović? Nepoznat netko. 

A u čije ime? U ime SDP-a i Ive Josipovića. Kažu oni koji su Barbiku, čini se, podmetnuli kako bi napakostili Josipoviću. I slažem se s Predsjednikom da se takvim podmetačinama bavi paraobavještajno podzemlje kojim i dalje vladaju oni koji su tajnim službama vladali i devedesetih i dvijetisućitih (za Sanadera). Kako bi K.G.K. mogli oblatiti? Informacijama (lažnim) o njezinoj imovini te samim imenom - Barbika. 

Tko je profitirao navodnim akcijskim planom? K.G.K. koja će se odsad predstavljati kao žrtva. Na kraju (godine) će ispasti da je ipak K.G.K. bila Karamarkova žrtva.

Izvor: 3089