Kolumne 20.07.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:48.

Nisu čuvali interese Hrvatske, već svoje fotelje

Vrhovni sud potvrdio je da je Ivo Sanader primio mito i od Hypo banke sredinom devedesetih (otada bestidno harači) i od MOL-a kojem je kao premijer, a na štetu Hrvatske, prepustio upravljačka prava. Sanader je prvi pravomoćno osuđen ratni profiter kojem je pripalo, s obzirom na zlodjelo, minimalnih osam i pol godina zatvora. Čekaju ga kazne za još nekoliko teških lopovluka. Nekad prepotentan političar čijem su političkom šarmu nasjeli i u Hrvatskoj, ali i u Europi, iz zatvora će izaći kao ruiniran starac koji će uveseljavati pijance na šanku pričom kako je sve to politička namještaljka. A namjestili su mu, kaže Sanader, njegova potrkuša Jadranka Kosor, Mladen Bajić i ostali u istragama raspričani ortaci. Od važnijih ortaka nezasluženo je izbjegao zatvor Ratko Maček, Sanaderov egzekutor, mutljaroš pred kojim su se mnogima tresle gaće. Ali nije se gotovo neokrznut izvukao samo Maček. Što je s pljačkom u cestogradnji? Što je s pljačkom u HEP-u? Što je s pljačkama u ostalim državnim tvrtkama koje su služile HDZ-ovcima kao osobni bankomat?! Sanader nije mogao odluke donosti sam. Mnogi su mu držali vreću i vrijedno kupili - ne mrvice, već obilne komade ukradenog kolača, mnogi su Sanaderu omogućili pljačku nečinjenjem. Neki od njih su krivi, neki odgovorni.

Istina boli

Nema niti jednog ministra iz Sanaderove Vlade koji nije odgovoran. Mnogi su krivi. Podržavam one koji zazivaju lustraciju. Ali lustraciju treba provesti i za one koji su omogućili privatizacijsku pljačku, i za one koji su omogućili Sanaderu i njegovim pajdosima nezajažljivo bogaćenje na račun siromašnih. Oni koji godinama čitaju Pismo sjetit će se da sam u nekoliko navrata opisivao nadrealnu scenu koja se dogodila u Karlovcu. Premijer Sanader je uoči izbora 2007. propagadno, demagoški i prigodičarski umirovljenicima dijelio zaostatke mirovina. Iz zahvalnosti što joj je „darovao“ dvije, tri tisuće kuna, jedna je umirovljenica Sanadera poljubila u ruku na kojoj je nosio sat vrijedan stotine tisuća kuna. Kada sam o tome govorio prošloga tjedna u Saboru, Ivan Šuker, Sanaderov ministar financija, vikao je iz klupe: „Lažeš!“ Zašto? Zato što ga je istina zaboljela. I Šuker, kao i ostali ministri, a među njima i Tomislav Karamarko, toliko su bili ponizni pred Sanaderom da se nisu usudili pitati odakle mu sva ta bogatstva. Uostalom, zar nije u jednom od gadljivih alibi intervjua Božidar Kalmeta zakukao kako se Sanaderu nitko nije usudio suprotstaviti jer bi bio odmah smijenjen!?

Svi su ga podržavali

Nisu čuvali interese Hrvatske, već svoje fotelje. Dakle, Vrhovni sud potvrdio je da je Sanader za deset milijuna eura izdao strateške interese Hrvatske. To jest veleizdaja, a za veleizdaju je osam i pol godina preblaga kazna. Pravomoćnom presudom Sanaderu presudilo se i načinu vladavine stranke koja je između sebe i Hrvatske stavila znak jednakosti, s tim da je Hrvatsku smatrala prćijom, a osebunjkom, osopštinom i stranka i njegovi šefovi mogu činiti što ih je volja. Naročito ako ih u tom kriminalu podržavaju gotovo svi, od stranačkih članova do vjernih glasača. Nitko od njih nije znao za lopovluk? Laž. O Sanaderovim marifetlucima novinari pišu od 2005. godine. Svi oni koji su se toj političkoj mafiji suprotstavili bili su šikanirani, ostajali su bez posla, zastrašivalo ih se. Protagonist Maček bi, primjerice, o tomu mogao mjesecima pričati. U Saboru su prošloga tjedna o značaju presude Sanaderu govorili predstavnici gotovo svih klubova osim HDZ-ova. A baš je Karamarko mogao poentirati. On je prvi trebao govoriti i ispričati se hrvatskoj javnosti te se javno odreći i načina kojim je HDZ vladao 17 godina i svih onih ljudi koji su u pljačkama sudjelovali. No, Karamarko ne priznaje kolektivnu krivicu mada je Sanadera podržavao čitav „kolektiv“. Ništa od katarze.

Još će dugo biti slike bez tona

Što s Inom nakon presude? Ugovor s MOL-om treba staviti izvan snage jer je nastao na kriminalu. MOL-u treba zamrznuti upravljačka prava i zatražiti arbitražu. A kad već pišem o Sanaderu, Karamarku u HDZ-u, kratko i o HDZ-ovoj predsjedničkoj kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović. Nakon što je aktualni predsjednik države Ivo Josipović ustvrdio da - kada je HDZ-ova kandidatkinja u pitanju - ima slike, ali nema tona, K. Grabar Kitarović dala je prvu svoju izjavu. S još desetak takvih suparničinih istupa i Josipović sigurno pobjeđuje u prvom krugu. Zašto? Ono što je K. Grabar Kitarović rekla o motivima za kandidaturu doista treba što prije zaboraviti ili, još točnije, teško je te floskule i zapamtiti. Zapamtio sam jedino to da K. Grabar Kitarović ostatke hrane stavlja pokraj kontejnera u čistim vrećicama. HDZ-ova kandidatkinja još je uvijek bez političkog sadržaja. 

U kampanju će se uključiti tek u jesen, a za to će vrijeme posao za nju odrađivati (plaćeni) mediji, Karamarko i HDZ. Ispada da je Josipović u pravu - bit će još dugo slike bez tona. Na temelju čega će se glasači moći opredjeljivati? Moj prijatelj Zvonko Torjanac neki mi je dan rekao kako mu se K.G.K. više sviđa od Josipovića. Kada sam ga pitao što zna o njoj i njezinom političkom programu, odgovorio mi je iskreno: „Ništa!“ Ali mediji su na temelju ništa učinili već - svašta.

Varga je bio bolji od Mornara

U Saboru su se prošloga tjedna (na matičnim odborima) predstavili novi ministri u Milanovićevoj Vladi - Siniša Varga, novi ministar zdravlja, i Vedran Mornar, novi ministar prosvjete, znanosti i sporta. Milanović je promijenio samo dva šefa od nekoliko izuzetno loših resora jer za druge resore, poput najvažnijeg - privrede, nije našao nikog. A to dovoljno govori koliko oni koji se bave gospodarstvom vjeruju i u Milanovića i u budućnost njegove vlade. Kakav su dojam ostavili novi ministri? Bio sam na sjednici i jednog i drugog odbora i stekao sam dojam da Varga - usprkos tomu što su ga mediji opisivali kao introvertnog, na suradnju nespremnog tipa - više od Mornara zna kud to dolazi, što ga u Vladi čeka, kakvo je stanje u zdravstvu, kako promijeniti dosad lošu komunikaciju s liječnicima, sindikatima, udrugama bolesnika i bolesnicima. Varga se, odgovarajući na pitanja zastupnika, trudio opovrći tezu da je nepristupačan, hladan i proračunat. Čak je ispričao detalj zbog kojeg je zaradio prve kritike medija. Naime, Varga je svojim primjerom (brijali su mu međunožje, javno, pred svekolikim liječničkim i sestrinskim auditorijem) htio potkrijepiti zbog čega je nezadovoljan odnosom bolnica i liječnika prema pacijentima.

Crkva kolo vodi

Vedran Mornar je druga priča. Kada sam ga slušao, pomislio sam da su ga Milanoviću za ministra nametnuli Karamarko ili Željka Markić. Zna li Mornar da ulazi - barem deklarativno - u lijevu Vladu?! 

Na pitanje o tome što će biti njegovi prvi ministarski potezi, Mornar je odgovorio: „O svim pitanjima o vjeronauku, građanskom i zdravstvenom odgoju ja bih postupio malo drukčije (od bivšeg ministra Željka Jovanovića, op. B. Vu.). 

Moj će prvi potez biti da zatražim prijam kod kardinala Bozanića i Puljića da bih razgovarao s njima o svim otvorenim pitanjima. Što se tiče zdravstvenog odgoja, on je dobar. Ima nekoliko prijepornih rečenica, ali u dijalogu s Crkvom mislim da možemo doći do rješenja!“ Upozorio sam g. Mornara da Hrvatska nije katolička, već laička država u kojoj bi trebalo vrijediti pravilo - crkvi crkvino, državi državino. Naime, Mornar je nekoliko puta naglasio da je Hrvatska katolička država ili da je Hrvatska pretežito katolička. 

Zar je normalno da ministar prosvjete i znanosti prvo razgovara s Crkovom?! Nije. Zna li to Milanović? Dio SDP-ovaca tvrdi da je odlazak k Bozaniću dogovoren s Milanovićem kako bi se zakopale ratne sjekire koje je iskopao Jovanović. Drugi kažu - u što više vjerujem - Milanović nikog ne sluša, nije slušao Jovanovića, ne sluša ni Mornara.