Nova knjiga Franje Cimermana "Zdelavaja"

Ljubitelje međimurske kajkavštine zacijelo će obradovati pojava knjige “Zdelavaja” malo poznatog autora Franje Cimermana. Rođen je 1952. u Dunjkovcu, živi u Nedelišću, a u Čakovcu kao poduzetnik vodi svoj knjigovodstveni servis. Knjiga “Zdelavaja” njegovo je četvrto djelo. Prije toga objavio je stručnu monografiju o obrtu u Međimurju te knjigu o klubu “Međimurec”. Kako u pogovoru “Zdelavaja” ističe Vladimir Mesarić, treća Cimermanova knjiga “Cekari”, izišla 2002., svojevrsna je oda međimurskim ženama cekerašicama.
Pisana je na lokalnom kajkavskom idiomu, i “upravo je taj lucidni, cifrasti, kinčasti prikaz bratvi, luščari, pleteja, lifraja i sega okoli cekerof temelj, fundus na kojem su deset godina kasnije nastala ‘Zdelavaja’.” Vrlo visoku ocjenu Cimermanovoj knjizi dao je njezin recenzent i urednik, vrsni jezikoslovac, kajkavolog i autor monografije “Međmimurski dijalekt” prof.dr.sc. Đuro Blažeka iz Učiteljskog fakulteta u Čakovcu. Za njega, koji dovršava kapitalno djelo hrvatskog jezikoslovlja “Rječnik Međimurja”, Cimermanova je knjiga “svečanost izvorne riječi” po jezičnom bogatstvu međimurskog Nedelišća, bogatstvu toliko različitom da neke riječi i izraze teško da će razumjeti stanovnici drugih mjesta, pogotovo onih iz donjeg Međimurja. Blažeka stoga priznaje: “Uz veselje što sam na lak način došao do nove zlatne žile iz koje ću obogatiti svoj rječnik međimurske kajkavštine, ubrzo sam osjetio i tugu zbog spoznaje da, usprkos velikom poslu, još uvijek velik dio jezičnog bogatstva međimurske kajkavštine neće ostati zabilježen jer je to blago preveliko da ga jedna osoba za svog života u cijelosti skupi.”
U grafiji je na umjeren način u Cimermanovoj knjizi prikazano bogatstvo samoglasničkog sustava međimurskog dijalekta kako bi se izbjegle neke semantičke nejasnoće. Šteta što nadslovne oznake izgovora nisu cjelovito naznačene kako bi se pomoglo mlađim naraštajima da bar naslute to izgovorno blago međimurskog kraja. I kako bi se svim naraštajima koji će se u budućnosti prihvatiti čitanja kajkavskih tekstova pomoglo da oćute dubinu iskona kajkavske riječi.
To će, kako se očekuje, biti među ostalim zadaća upravo osnovane podružnice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, što kulturna javnost Međimurja zacijelo pozdravlja.
Blažeka završava svoju recenziju Cimermanove knjige ovim impresivnim riječima: “Kaže se da je najveća tama pred svjetlo, no velik broj vrijednih književnih i jezikoslovnih ostvarenja na kajkavštini u posljednje vrijeme pokazuje da je najveće svjetlo pred tamom, tj. pred potpuni nestanak jezičnog i kulturnog identiteta koji mlađe generacije uopće više i ne poznaju, a kamoli da imaju kakav osjećaj za njega. I Franjo Cimerman je značajno doprinio da lux in tenebris (svjetlo u tami) svijetli kad sjećanja na taj svijet više ne bude.”
Ivo Horvat,
Zagreb