Opet se prešućuje

Hvale je vrijedna kolumna S. Hranjca u listu »Međimurje« od 19. studenog o Goričanskoj republici (2.-14. studenog 1918.), povijesnom događanju koje po svom značenju prelazi granice Međimurja i svrstava se u red revolucionarnih zbivanja širom Hrvatske toga doba kao odraz, među ostalim, i velike Oktobarske revolucije. O tome je opširno pisao davne 1982. neumorni povjesničar Vladimir Kapun.
Hranjec zaključuje da su Goričanska republika i krvavi međimurski studeni 1918. pokazali da međimurski čovjek “zna stati u obranu svoga dostojanstva i svoga grunta, sela i zavičaja”, što su “još jednom pokazali njegovi unuci i praunuci oslobodivši Međimurje 1991. Zato je, veli autor, to izniman događaj za Međimursku županiju a osobito pak za povijest samog Goričana”.
S tim će se složiti svaki Međimurec, pogotovo oni iz starijih naraštaja. No oni će se i zapitati: zašto se u navođenju povijesnih događaja, usporedivih s revolucionarnim zbivanjima u Goričanu i Međimurju 1918., prešućuje oslobodilačka borba Gorčencov i Međimuraca protiv mađarske okupacije 1941.-1945., borba neusporedivo veća i s golemim žrtvama kako u okviru Kalničkog partizanskog odreda i Međimurske čete tako i onih u zatvorima i logorima? Vladimir Kapun je nedavno, baš u »Međimurju«, pisao o Međimurskoj četi u povodu 70. obljetnice njezina osnutka. Hvala mu na tome! A u samom Goričanu, na središnjem trgu, nalazi se spomen-obilježje Miji Smoleku, mladom organizatoru oslobodilačkog otpora okupaciji, poginulom 1944. To se prešućuje, kao da Gorčenci i Međimurci nisu dali golemi doprinos borbama za oslobođenje od tuđinskog okupatorskog jarma za II. svjetskog rata.
Ivan Novak