Kolumne 14.12.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:51.

OVRHE SU OD DRŽAVE OZAKONJENO REKETARENJE

Svaki svoj nastup tajkun Ivica Todorić garnira s popriličnim narcističkim izljevom koji ga u cijelosti razgolićuje. Novac koji je stekao u dva i pol desetljeća hrvatskog višestranačja i dva i pol desetljeća zatiranja gotovo svih atributa hrvatske državnosti napumpao mu je ego do neba. Svaki put kad javno progovori, Todorić pokušava svim Hrvatima - pa i šire - nabiti kompleks ovisnosti. O kome? O njemu. O njegovoj preuzvišenosti. Da nema javnosti, da nismo duboko u XXI. stoljeću, da nas ne okružuju Europa i malo civiliziraniji svijet od našeg vilajeta, tražio bi Todorić da mu, kao u vrijeme feudalizma, ljubimo ruke. Zbog čega? Zahvalnosti. Na čemu to trebamo biti zahvalni Todoriću? Na tome što nas hrani. Što zapošljava 65 tisuća ljudi. Moderni Khuen-Hedervary - za kojeg je, nemojmo zaboraviti, osnovana tvornica kave Franck, tvornica žigica Drava, sagrađeni parni mlinovi, pivovare kojima se i danas (mi) dičimo (a drugi bogate), tkaonice, urbaniji dio države elektrificiran, sagrađene prve pruge - sebe doživljava kao spasitelja i dobrotvora koji nas, eto, trpi ovako jadne, nesposobne i ništkoristi. Da nema njega, njega - preuzvišenoga, Todorića, 65 tisuća obitelji bi, valjda, pocrkalo od gladi. Njemu imamo zahvaliti što uopće postojimo.

Nedodirljivi 

Todorić

Kada su se novinari drznuli pitati Todorića hoće li biti otpuštanja u Agrokoru, obrecnuo se hedervarijevski, jednako kao i kada sam ga u Saboru prozvao zbog načina na koji je stjecao poljoprivrednu zemlju i državne poticaje. Pa što se Njega imaju pitati gluposti poput one o otpuštanjima!? Todorić zapošljava 65 tisuća ljudi! Ali kako i ne bi kada posjeduje „pola Hrvatske“. A što da su ga se novinari usudili pitati: „Kako ste vi to stekli ‘pola Hrvatske’? Čijim novcem? Vežu vas uz aferu Kamensko, što na to kažete? Kako to da ste izigravanjem zakona ‘Kulmerove dvore’ pretvorili u privatnu rezidenciju? Zašto priječite osnivanje sindikata u vašim tvrtkama? Znadete li koliko sati vaše radnice moraju raditi za crkavicu? Koliko je malih tvrtki propalo jer Agrokor ne plaća na vrijeme? Zašto ste bivšem guverneru poklonili kuću...?“ Sve su to novinari mogli pitati Todorića, ali nisu. Mogli su ga „razvaliti“ kao što svakoga dana ili tjedna razvaljuju na vrućemu stolcu premijera Zorana Milanovića. Mogli su, ali nisu. Zašto? Zato što je Todorić - uz još nekoliko tajkuna i korporacija - stvarni gospodar (života i smrti). Niti jedan jak komercijalni medij o Todoriću se ne usudi uputiti niti retka kritike. Pa ni onda kada ga se povezuje, primjerice, s aferom Kamensko.

Tko je profitirao na ukradenom žitu?

O kojoj svi, od medija do Dinka Cvitana šute kao zaliveni. A šute jer su u uništavanje Kamenska umočene najkrupnije ribe sa zaštitom vrha države. Čijeg vrha? I HDZ-ovog i SDP-ovog. Nakon što je iz Đakovštine nestalo 26 tisuća tona žita, i nakon što se prstom upiralo upravo u Agrokor koji je, navodno, kupovao to žito po dvostruko nižoj cijeni, istraga se zaustavila na vratima Đakovštine, a mediji su umukli. Zašto šute o, primjerice, poslovanju HT-a? Zašto šute o nevjerojatnom bogatstvu odvjetnika Hanžekovića? Odgovor je jednostavan - oni su, a ne Milanović, pravi gospodari Hrvatske. Oni vladaju medijima ili medije posjeduju. Kritiku Todoriću usudi se uputiti tek nekoliko portala. Čak su i na HRT-u, javnoj televiziji koja bi trebala biti servis građana (jer od njihovih novaca živi), minute za Todorića, Hanžekovića ili Tedeschija jedino one propagadne, superlativne. Zašto ih se mediji klone ili im ispisuju ode? Zato što će im, progovore li istinu, tajkuni uskratiti oglase. I svojih tvrtki, ali i tvrtki svojih drugova tajkuna. Da, da, danas medije cenzuriraju ne centralni komiteti HDZ-a ili SDP-a, već korporacije, tašti bogataši iz čijih ruku mediji primaju - ispada - milodare. Nakon što je Hanžeković preuzeo 90 posto dionica EPH-a, medijska scena postaje još turobnija. Zašto? Zato što će nekad moćnim medijskim koncernom vladati čovjek koji se obogatio na muci sirotinje.

Drugovi, nismo svi mi volovi!

Ako ste ostali nekoj od (bilo javnih, bilo privatnih) tvrtki dužni 200, 300 kuna, Hanžekovićevim „angažmanom“ dug će vam se popeti na tisuću i pol ili dvije tisuće kuna. HDZ i SDP omogućili su jednoj maloj kasti besramnu pljačku, ali će, vidi vraga, i oni ovršeni glasati - u većini slučajeva - za te dvije stranke ili njihove partnere. Zato se pitam - što je to u ljudskom biću da ga vodi prema tom obmanjivačkom piću?! Umjesto da dreknemo iz sveg glasa (još jedna kazališna parafraza): „Drugovi, nismo svi mi volovi!“, pokušavamo opravdavati „svoje“ i kad nas nabestidnije džepare. To je već fenomen koji ne spada u domenu politike. Prije su, primjerice, zagrebačke komunalne tvrtke same brinule o neplaćenim računima, i to za sitan novac, tek za troškove poštarine. Danas, kada trećina hrvatskih građana živi ispod granice siromaštva, Vlada dopušta da ih dodatno pljačkaju odvjetnički uredi. Ako nije pljačka za svoj angažman naplatiti petsto, šesto posto duga, što onda jest pljačka?! To je, zapravo, ozakonjeni reket. Protiv koje treba dići i kuku i motiku. Hoćete li o ovom problemu pročitati analitički tekst u takozvanim velikim medijima ili čuti ozbiljne, kritičke rasprave na nacionalnim televizijama? Nećete. Naročito ne s gostima koji bi govorili konkretno, nefloskulaški, s gostima koji bi upirali ne u neke drugove i neke pojave, već u tobožnje stupove društva. Imenom i prezimenom.

Poštenjaci - 

bezveznjaci

Strah i interes pojedinaca daleko nadilaze opće dobro. Dobra, osim onog individualnog, kada iskupljujemo svoje duše, gotovo da nestaje. Iako kukurikavci više ni ne spominju korupciju - jer su njihovi mnogi drugovi zaglibili u toj baruštini - ona ne slabi, već, prema posljednjem izvješću, jača. „Ojačali“ smo čak za četiri mjesta. Od 28 EU zemalja, držimo visoko peto mjesto. Naravno, najkorumpiranijih zemalja. Korumpiranije od Hrvatske su samo Grčka, Bugarska, Rumunjska i Italija u kojoj se, ipak, živi znatno bolje nego u Hrvatskoj. Zbog čega je percepcija hrvatskih građana o korupciji tako snažna? Zbog dugotrajnih sudskih procesa koji nisu, naravno, samo posljedica lijenosti ili neznanja sudaca, već i podmazivanja ispod stola. Zbog toga što se iz dana u dan susrećemo ili s dokazima ili s osnovanim sumnjama o pljačkama, utajama, prijevarama, zlokorištenjima ovlasti, pranju novca... Pljačka se svugdje gdje se pljačkati može. Ne mažnjavaju - često čujem - samo budale te oni koji i nisu u prilici pljačkati. Ali ti koji nisu u prilici dobiti neki postotak ispod stola i nisu važni, uspješni ljudi, nisu stupovi društva. Poštenjaci - bezveznjaci. U kojim je zemljama najmanje korupcije i korumpiranih? U Danskoj i na Novom Zelandu. Mora da tamo žive sve sami papci koji nisu u stanju ni opljačkati vlastiti narod. Daleko veći majstori u korupciji žive u Sjevernoj Koreji (šef države im je uzor) i u Somaliji.

 

P.S. Kako funkcionira hrvatsko pravosuđe (kojem bi adekvatniji naziv bio - krivosuđe), zorno ilustriraju sudačke reakcije na sporove Milana Bandića protiv Zorana Milanovića. Još uvijek aktualni zagrebački gradonačelnik (za kojeg su Zagrepčani glasali usprkos saznanju o dvjesto i više kaznenih prijava, što dovoljno govori o tome koliko smo zdravo društvo) tužio je premijera zbog klevete. Nakon što je Milanović u javnim istupima - na HRT-u i RTL-u - ustvrdio da u Zagrebu vlada klijentelistička ekipa ili najgori od najgorih, da Zagreb zaudara na korupciju, Bandića je zaboljela duša.

Osjetio je da su mu povrijeđeni i čast i ugled, mada je o njemu prije toga napisano stotine tekstova sličnoga sadržaja. Bandić je odjednom postao žrtva Milanovićevog medijskog nasilja, pa je - logično - zato Bandić tužio RTL i HTV, prenositelje Milanovićevih riječi. U sporu Bandić protiv HRT-a sutkinja Čačić Zagrajski ocijenila je da nema osnove za tužbu. U sporu Bandić protiv RTL-a sudac je ustvrdio da su Milanovićeve riječi povrijedile pravo Bandićeve osobnosti (ali, pobogu, kako vas i čime to Milanović uopće i može uvrijediti?!). I zato je kriv RTL. Koji je s Bandićem odradio intervju uživo.

Svaka čast sucu. Treba mu dati odlikovanje za naročiti doprinos u gušenju slobode medija. U sporu Bandića protiv Milanovića sudac je - čini mi se logičnim - obustavio proces tako dugo dok država ne završi s Bandićem. Pa vi sada imajte povjerenje u pravosuđe. I, na kraju, tek telegrafski (a drugi put znatno šire) - u Saboru je branitelj Ilija Vučemilović zaprijetio krvavim Božićem, a da mediji nisu okom trepnuli!? U kojoj to demokratskoj zemlji bivši vojnici, branitelji prijete da će na svoju zemlju ili vlast oružjem? A da se to dogodi, kako bi vlasti tih zemalja reagirale?

Izvor: 3111