Političku korupciju proizveli su HDZ i SDP

Građani smatraju da je politička korupcija u Hrvatskoj veći problem od nezaposlenosti. I u pravu su. Politička korupcija uzrok je većine zala. Zbog političke korupcije hrvatskim sudovima suduju nekompetentni, pokvareni i lijeni suci. A sudovima šefuju osobe nalik sucima koji zatiru i najmanju mogućnost da Hrvatska postane demokratska, poštena država, država koja će štititi svoje građane. Čast izuzecima. Zbog političke korupcije državna poduzeća vode nekompetentni partijski aparatčici ili prijatelji moćnika. I jednima i drugima, i moćnicima i njihovim potrčkalima, jedini je cilj izmusti nezasluženo. Zbog političke korupcije fondovima vijećima i agencijama upravljaju nestručne i nekreativne, često i osobe koje nemaju čak ni formalne kvalifikacije te osobe koje se nikada nisu vruće napile vode. Zbog političke korupcije zakone kreiraju sluge banaka, krupnoga kapitala. Zbog političke korupcije HNB vode osobe koje su najobičniji ispunjivači želja raznih todorića i međunarodnih, novčarskih centara moći, što je, naravno, ravno nacionalnoj izdaji. Zbog političke korupcije u saborskim klupama sjede - uglavnom - kimavci, gastropodi, puzavci, jaki na riječima i (ne)djelima samo na saborskim hodnicima i za šankom birtije u kojoj se zbog galame ne čuju njihove jadikovke.

Sve je počelo 

devedesetih

Zbog (političke) korupcije devedesetih su tvrtke darovane stranačkim sluganima koji su uništavali proizvodnju, radnike otjerali na ulicu, a potom prodavali sve što je u nekad profitabilnim tvrtkama iole vrijedilo, od strojeva do - najunosnijega - zemljišta. Političkom korupcijom SDP-ovu su koalicijskom partneru dana javna poduzeća kao da je prćija. Od HEP-a do Janafa, od agencija do javnih kazališta. Političari ogrezli u korupciju sigurno i ubrzano upropaštavaju Hrvatsku, dio po dio. Trebaju li nam zbog toga prijevremeni izbori? Ne, naravno. Zato što će, kako pokazuju istraživanja javnoga mnijenja, jedno zlo zamijeniti drugo. Na svoj red čeka HDZ. Sjetite se samo njegovog koalicijskog braka s HSS-om! Što sve HSS nije dobio za vjernost?! Dobio i uništio. Što sve HDZ nije uništio?! Što sve njegovi šefovi nisu opljačkali?! Nije, naravno, pljačkao samo Sanader, u pljački je sudjelovao čitavi vrh. Kao što sam već sto puta rekao i napisao; jedni su pljačakli, a drugi (šutnjom) pridržavali vreću. Kako to da Jadranki Kosor nije bilo sumnjivo da njezina predsjednička kampanja košta manje od Mesićeve usprkos tome što je imala tri puta više spotova, plakata, nastupa, pjevača, plaćenih oglasa, plaćenih volontera, potplaćenih novinara...?! Nije znala? Znala je, novinari su o tome napisali stotine članaka.

I Kosorica je znala

Kosoričina je kampanja većim dijelom plaćena iz crnih fondova koje su punili politički korumpirani, nesposobni direktori javnih poduzeća, ministri i drugi stranački pobočnici. Kukurikavci su dobili, prije svega, vlast jer su se (lažno) predstavljali poštenima. A nisu. Čim su dobili izbore, krenuli su u političku trgovinu, kao da je riječ o njihovoj privatnoj, a ne državnoj imovini. Državne tvrtke dane su na upravljanje kartaškim partnerima jer su oni - znao je to dobro Radimir Čačić - osobe koje će skočiti s desetoga kata ako im to šef naredi. Zbog političke korupcije - u kojoj su, u posljednjemu slučaju - sudjelovale kukuriku stranke, Hrvatska ni da mrdne s europskoga začelja. U svemu smo na začelju - u gospodarstvu, u medijskim slobodama, u ljudskim pravima, u nepoštenim, predugim sudskim sporovima, u konkuretnosti... Kako i ne bismo bili kada se u Hrvatskoj mogu dogoditi slučajevi poput - najsvježiji primjer - izvjesnog Topolovca. Tog svata HNS forsira za predsjednika Uprave jedne od vrlo važnih državnih tvrtki, Narodnih novina. Tko je Anđelko Topolovec? Načelnik Općine Radoboj (izabran prvi put kao član DC-a) i - pazi sad - savjetnik u Narodnim novinama s plaćom od gotovo 16 tisuća kuna, neto.

Višem 

prometničaru stranka je 

jamstvo

Koga to Topolovec savjetuje? Dosadašnjeg (nezasluženog) šefa Uprave Piskača koji je morao otići u mirovinu. Kakve to Topolovec može davati savjete o izdavaštvu? Kakve on veze ima s izdavaštvom? Nikakve. Ali može, misle u HNS-u, stranci koja je uposlila sve sve svoje članove koji mogu dohvatiti kvaku na vratima, voditi profitabilnu tvrtku. Ima li Topolovec iskustva u vođenju velikih sustava? Nema. Ima li Topolovec potrebnu stručnu spremu? Nema. A što onda ima? Stranku. Stranka mu je i diploma i jamstvo talenta, i jamstvo znanja, i jamstvo poštenja... Topolovec bi mogao postati direktor Narodnih novina s višom prometnom i, usprkos tome što je u sukobu interesa, jer načelnik općine ne može istovremeno biti i predsjednik trgovačkog društva. Topolovec je već početkom ove godine kažnjen zbog sukoba interesa, ali to HNS-ovcima ne smeta. Zašto? Zato što je dobar s vodstvom stranke, točnije - Vesnom Pusić. A kad si s njom dobar, sposoban si za sve, pa i za to da kao viši prometničar upravljaš institutom za tumore. No, svojih topolovaca imaju - prije svih (sjetite se sramotnog slučaja Buljubašić) - i HDZ i SDP i HNS, ali protiv političke korupcije nisu cijepljene ni druge stranke. Rijetki su političari koji zovu moći i novca mogu reći ne. Takvi su bili, npr. (nabrajam samo predsjednike stranaka), Vlado Gotovac i Dražen Budiša, možda i Ivica Račan.

VTS štiti moćne i bogate

Pitali su me jesam li - kao autor pisma Željku Rohatinskom u kojem sam 2010. tražio ukidanje devizne klauzule - očekivao tek manjim dijelom zadovoljovajuću, tek mrvicu pravednu presudnu Visokog trgovačkog suda u slučaju poznatom pod imenom „franak“. VTS nije presudio kao što je presudio mađarski Vrhovni sud, pozivajući se na praksu Europskog suda. VTS nije presudio pravedno, u korist prevarenih, opljačkanih i poniženih već je išao - kao i bezbroj puta prije ovoga slučaja - velikima, jakima, moćnima i bogatima na ruku. Ne slučajno. VTS je djelomično zaštitio građane koje su banke, kaže VTS, oštetile tek za (promijenljive) kamate. A što je s deviznom klauzulom zbog koje su mnoge obitelji bankrotirale? VTS ne smatra da je devizna klauzula nepoštena ili nedopuštena. Naravno, deviznu klauzulu jamči zakon, ali je taj zakon nepošten. Zakon je to koji štiti bogate od siromašnih, moćne od nemoćnih. Zašto se zakon ne mijenja? Zato što to nije htio HDZ, a ne želi ni SDP. I jedni i drugi služe bankama, kao što je bankama služio i bivši guverner Rohatinski, kao što bankama služi i sadašnji guverner Vujčić. S tim da je Rohatinski vjerno služio i interesima Ivice Todorića koji ga je nakon odlaska iz HNB-a zbrinuo i bogato nagradio.

I generalnog 

sekretara na 

optuženičku klupu

Sud nije, naravno, utvrdio da korisnici kredita nisu upozoreni na sve rizike kredita s deviznom klauzulom. VTS nije nimalo zabrinula činjenica da je protuustavnom i protuhrvatskom (jer se kuni pretpostavlja strana valuta) deviznom klauzulom sav rizik prebačen na leđa korisnika kredita. Kakav je to sud koji ne sudi o poštenosti (devizne klauzule)? Nepošten. 

Zbog nepoštenog, neefikasnog i u trgovačke radnje duboko zaglibljenog pravosuđa Hrvatska nema ama baš nikakve šanse da postane pravna, demokratska i uistinu za većinu građana slobodna zemlja. A jednoj takvoj je presudio sud u Haagu. Riječ je o Nizozemskoj, zemlji odgovornoj za smrt 300 do 500 Srebreničana koji su 1995. tražili spas od koljača Mladića u bazi nizozemskog bataljuna u Potočarima. Umjesto da ih zaštite, nizozemski vojnici u uniformama UN-a nesretne su Sreberničane predali ubojicama i zločincu Ratku Mladiću. 

To je prvi put u povijesti UN-a da su međunarodne snage civilno stanovništvo prepustile egzekutorima. No, to je tek djelić satisfakcije (može li je uopće i biti?!). Za genocid koji se dogodio u Srebrenici odgovaran je i Boutros Ghali, tadašnji generalni sekretar UN-a, Skupština UN-a, velike sile, međunarodne postrojbe raspoređene u BiH, jer su, naime, svi oni bili na vrijeme upozoreni da Karadžić i Mladić spremaju pokolj. Sve njih treba posjesti na optuženičku klupu zato što nisu zaštitili goloruki narod. A nisu ga zaštitili jer BiH nema - poput Kuvajta - naftu.

P.S. U Ministarstvu vanjskih i europskih poslova jedan od nižih diplomata svaki dan provuče karticu na ulazu i ode (s posla). Radi, izračunali su, 26 sekundi dnevno. Ali nije dobio otkaz. Zašto, pobogu?! Štiti ga zakon, kaže neupućena ministrica V. Pusić. Naravno da zakon ne štiti takve koji rade 26 sekundi. Osim ako se dotičnom nižem diplomatu nisu svetili kao što se to znaju u ministarstvima svetiti onima koji im nisu po volji. Netko doista u MVEP-u treba dobiti otkaz, ili šefica ili radnik koji ne radi. Ova sramota ne može ostati nekažnjena. Ali, što će se V. Pusić zamarati takvim sitnicama kada se ne zamara ni vanjskom politikom Hrvatske. Pa zato Hrvatska niti nema vanjsku politiku, već je vjerni, pokorni sluga one briselske.