Stara škola možda ipak o(p)stane

Čini se da još ima nade za zgradu stare škole u Hlapičini, derutan objekt koji je 1919. godine, nakon odlaska grofa Feštetića, bio nacionaliziran, a od 1925. godine zgrada je postala školski objekt, tada još uvijek u vlasništu države. Sama zgrada izgrađena u XIX. stoljeću praktički od odlaska Feštetića nije bila obnavljana, niti se u nju ozbiljnije ulagalo, a ideje o njezinoj sveobuhvatnoj obnovi pojavile su se tek u drugoj polovici XX. stoljeća. Umjesto obnove, donesena je odluka o izgradnji nove školske zgrade u neposrednom susjedstvu postojeće. Nakon preseljenja škole u novu zgradu, stara škola (taj se naziv uvriježio u Hlapičini) počela je naočigled propadati. Prije nekoliko godina, na inicijativu roditelja školaraca i uz podršku tadašnjeg VMO-a, pokrenuta je akcija kojom se tražilo rušenje zgrade, ili barem njezino zatvaranje, jer je zgrada postala opasno mjesto u kojem i oko kojeg je seoska mlađarija provodila slobodno vrijeme. Nakon odluke Školskog odbora OŠ Mursko Središće, koja je bila vlasnik škole, napravljen je elaborat rušenja i raspisan natječaj za izvođača radova, o čemu smo već u više navrata pisali, međutim, nije bilo novca da se to učini, pa je stara škola do danas ostala na svom mjestu. Gradske službe ogradile su objekt i postavile ploče s upozorenjima.

Pojedini mještani protivili su se rušenju povijesnog zdanja (objekt nije zaštićen kao spomenik kulture, ali su mjerodavni izdali mišljenje da bi ga bilo dobro sačuvati za buduće naraštaje), a mještanka Jelena Uremović pokrenula je potpisivanje peticije protiv najavljenog rušenja.

- Ta je zgrada naše kulturno naslijeđe koje se ne bi smjelo dirati jer je u ovom dijelu Međimurja s takvom prošlošću još jedino ova zgrada koja nije srušena. Neshvatljivo mi je da se takva kulturna baština ruši radi jednog malog odbojkaškog igrališta... Europa bi drage volje financirala obnovu nečeg ovako vrijednog, ali treba napraviti projekte. Međutim, nitko se, izgleda, ne želi zamarati time jer nama je najlakše sve srušiti i na tom mjestu asfaltirati ili posijati travu...obrazlagala nam je prije nekoliko godina svoju inicijativu gospođa Uremović, ali ju tada nitko nije ozbiljno shvaćao.

Stara škola ipak nešto vrijedi...

Gotovo preko noći, počelo se razumijevati da su bogata povijest Hlapičine, vezana uz Nove dvore i boravak ivanovaca na ovom prostoru, te obližnji Sveti Martin na Muri sa svojom “rimskom pričom” i toplicama, bogomdani za uzimanje novca turistima koji upravo vape za što više legendi i znamenitosti iz kraja u koji su došli. Međutim, za to treba mjesto, a stara škola bila bi upravo idealna za to. Činjenica je da je i Europa “slaba” na projekte koji valoriziraju povijest, a s pričom o ivanovcima i postajom spasa na opasnom putu za Jeruzalem sigurno bi se moglo dobiti novac. Samo treba znati napisati projekt. Osim ako to nije teže od rušenja. Sve ovo bio je povod da se o staroj školi počne ozbiljno razgovarati i na kolegiju gradonačelnika Dražena Srpaka. Naime, on je sa županom Matijom Posavcem već dogovorio da se napravi još jedna procjena stanja, bez obzira na elaborat i donesenu odluku o rušenju. Ako procjena pokaže da je obnova moguća, novac za to pokušao bi se naći preko EU fondova. Zasad se kao buduća namjena škole spominje upravo uređenje Muzeja ivanovaca.