Štetu plaća onaj tko ju je prouzročio!

Temeljem članka u listu Međimurje od 09.09.2014. pod naslovom „Idem bos kroz trnje ovrhe za nepostojeći dug“ u kojem potrošač iznosi svoje probleme i maltretiranja koje prolazi zbog nepažnje i bahatog ponašanja td „Eko-flor Plus“ koji je kod krive osobe proveo postupak prisilne naplate duga, te time osim nepoštene poslovne prakse prouzročio i materijalnu štetu potrošaču te nanio izravnu štetu ugledu gospodina Franje Novaka, „VUKANOVČAR“ – društvo za zaštitu potrošača Međimurja želi informirati sve potrošače da ne nasjedaju i ne dopuštaju agresivno i monopolističko ponašanje trgovaca i financijskih institucija, posebice radnje koje zabranjuje Zakon o zaštiti potrošača u poglavlju „Nepoštena poslovna praksa“ .

Naime, prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) trgovačko društvo koje se bavi zbrinjavanjem otpada može odvoz naplatiti samo prema težini ili volumenu, pri tome MORA imati evidenciju odvoza otpada od svakog potrošača. Znači, kada je kanta prazna Eko flor Plus ne može naplatiti „odvoz“ otpada i to još pod prijetnjom ovrhe. Zakon o ovrhama je donesen za poštene trgovce koji posluju po načelima „dobre poslovne prakse“ , a pokretanje ovrhe prema osobi s kojom se nije kontaktiralo, nikako ne može biti „dobra poslovna praksa“.

Nadalje, FINA ima cijenu za deblokadu računa, ali tu cijeni ni u kom slučaju ne plaća potrošač, nego sukladno Zakonu o obveznim odnosima štetu plaća onaj tko ju je prouzročio. Da „Eko flor Plus“ i FINA posluju po načelima „dobre poslovne prakse“ i da primjenjuju pozitivne hrvatske zakone bez diskriminacije, ne bi gledali gospodina Novaka kao „bankomat“ iz kojeg mogu uzeti novac kada to njima padne na pamet. Bilo bi normalno da se oba subjekta ispričaju potrošaču i da mu nadoknade prouzročenu štetu. 

Što sada? Potrošač mora pismeno zatražiti od „Eko flor Plusa“ da sanira štetu i deblokira račun, tj. da povuče „javnobilježničku pravosnažnu ovršnu ispravu“. Ako trgovac odbije zahtjev, potrošač se ima pravo žaliti Povjerenstvu za reklamacije potrošača u istom trgovačkom društvu. Ako ni Povjerenstvo ne donese zadovoljavajuće rješenje, potrošač sukladno Zakonu o zaštiti potrošača može napraviti prijavu Gospodarskom inspektoratu Ministarstva gospodarstva, a istovremeno može pokrenuti tužbu Sudu časti HGK. Svi navedeni postupci su besplatni za potrošača.

Doduše postoji i sudsko rješavanje spora pri redovnim sudovima, ali je to skup postupak, često nedostupan „prosječnom“ potrošaču. Zato je dobro napraviti sve za izvansudsko rješavanje spora, jer je daleko jeftinije i brže.

Željko Tomašić
Tajnik Saveza „POTROŠAČ“
Član Upravnog odbora Društva „VUKANOVČAR“