Arhiva 06.12.2013. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:59.

Sto tona prvoklasne mrkve moglo bi propasti!

Na deset hektara zemlje obitelj Stupar u Totovcu uzgaja povrtlarske kulture. Mrkvu, pasternjak, peršin, celer, poriluk, žutu mrkvu, ciklu i crnu rotkvu, a imali su svojevremeno i mladi luk od kojeg se odustalo radi nepodnošljivih razmjera poljskih krađa te druge povrtlarske kulture...
Na tu su proizvodnju Stuparovi egsistencijalno oslonjeni. Zapravo, Jovica (65) i Bosiljka (55) Stupar, premda umirovljenici, najviše su uz tu proizvodnju jer sin Dejan, koji je formalno nositelj OPG-a, i supruga Dubravka zaposleni su u Čakovcu. No, to samo znači da – kao u većini međimurskih obitelji koje se oslanjaju na svoje ruke – mlađa generacija obitelji radi doma i uobičajenu drugu smjenu. Svakodnevnog rada oslobođeni su samo najmlađi članovi obitelji – osmoškolac Luka (13) i drugoškolka Lana (8) – ali ne i potpuno od radnih obveza. U mjeri u kojoj je dobro djecu uključivati u ono čime se obitelj bavi, a klinci, uz školske obveze i izvannastavne aktivnosti, s radošću prihvaćaju posliće kojima su dorasli.
IZVAN OGRADE - PROBLEMI
No, na gospodarstvu nije baš sve idilično i po tome su također Stuparovi u situaciji u kakvoj su mnoge poljoprivredničke obitelji: sve što ovisi o njihovim rukama, trudu i znanju, uvijek je besprijekorno. Kada njihovi proizvodi – povrće iznimne kvalitete, lijepo čak i na oko, ne samo po svježem mirisu i fenomenalnom okusu – krene na onu stranu ograde dvorišta, prema tržištu, počinju problemi, žali se Jovica:
- Vjerovali li ne, mi smo do sada uspjeli prodati možda pet posto mrkve koju smo uzgojili. A ima je sto tona, naše su njive praktično nenačete jer, s jedne strane, za mrkvu nema plasmana (ne znam zašto), a s druge strane – ova koju imamo je izgleda predobra za našu trgovačku mrežu. Pa predebela, pa prevelika, pa ne stane dužinom u standardne plitice od stropora ili plastike...
NITI PIKNJA
- Zamislite kriterije! Nema veze što je to povrće uzgojeno na prirodan način, neću reći ekološki jer to i nitko ne zna što zapravo znači, nego je samo važno da dobro izgleda, predugačka mrkva ide u klasu, znači možete je bacit...
Kriteriji tobožnje kvalitete koji se danas postavljaju pred nas su suludi... Pa nije povrće tiskanje razglednica ili proizvodnja napolitanki da bi bilo jednako, bez piknje, bez prirodnih deformiteta... Da samo znate koliko toga na polju ostane jer prebiremo već pri berbi... Jedna mrlja na korijenu celera ili na korabi, malo jače pozelenjeli korijen lista na mrkvi – već ne valja. Mi bacamo, na žalost, povrće kakvo ni u ludilu ne bi bilo koja kućanica, da ga ubere na svom vrtu, bacila.
Na primjer, u Bios, koji nam je čest naručitelj, ne možemo predati ni komad povrća s nekakvom piknjom, vizualnim nedostatkom... Odmah se to vraća...
OSCILACIJE ZBOG UVOZA
Najveći problem – dodaje Bosiljka – je nestalna potražnja za povrćem, ovisna o valovima uvozne robe:
- Ne žalimo se što moramo puno raditi i tijekom godine se ostvari i dobre rezultate u prodaji, ali problem su oscilacije, a sad već znamo: mi se potrudimo i rano smo u proljeće na tržištu sa svojim povrćem, a onda, kako sezona odmiče, najbolje bi bilo prestati saditi... Kasne proizvodnje ili donose gubitak ili su uzaludne. Već niz godina s dobicima ranih proizvodnji pokrivamo gubitke ili upropaštene proizvodnje kasne sezone. Oscilacije u cijenama su takve da se ne može ništa kalkulirati, ništa čvrsto planirati, cijene se znaju mijenjati na plus ili minus - ne deset posto, nego u nekim slučajevima na deset puta!
NEMA SE VREMENA ZA PLAC
Vozio je Jovica povrće s OPG-a i na zagrebačku zelenu tržnicu, na Žitnjaku, ali:
- Znalo je biti dobro, nekad je trebalo i dva puta dnevno ići za Zagreb, ali samo onda kad je zakazala kakva uvozna žnora, pa nečije povrće nije došlo... Znalo se plasirati puno povrća u prodaji filjarkama, ali sad ni toga više nema jer fiskalne su kase očistile tržnice od prekupaca, a s druge strane, mi smo previše na polju i na pranju, prebiranju, klasiranju i pakiranju povrća da bismo imali vremena za stajanje na placu. Jednostavno nemamo kapaciteta za to. I tu je svima nama proizvođačima najveći problem. Veliki otkupljivači prisiljavaju nas čekati novac mjesecima, a znate što to znači. S druge strane – teško je k njima i ući izravno. Prvo je pitanje količine, pa onda čudni kvalitativni kriteriji...
I sad se mi, proizvođači, uglavnom spašavamo koliko ide međusobno, surađujemo, popunjavamo si asortiman... Nas je ove godine baš spasio sumještanin Neno Kosi koji ima veliku povrtlarsku proizvodnju i vlastite rashladne kapacitete i popunjavao je asortiman za svoje partnere, a sve što smo mu mi isporučili platio je odmah!
U čemu je najveći problem naših proizvodnji... Nemamo kapacitete za kvalitetno čuvanje povrća, imamo manje-više svi nekakve priručne, male hladnjače ili podrume, skladišta... I onda smo u nezavidnoj situaciji. Mislim da bi sve te naše proizvodnje trebalo organizirati u lanac, drugačije postaviti, da se ne mučimo uzalud i, što je najvažnije, da zdravo, besprijekorno povrće ne propada na našim njivama samo zato što se na tržištu netko od velikih igrača zaigrao sa špekulacijama i pokušajem ostvarivanja ekstraprofita na račun nas i na račun potrošača.
Marijan Belčić

DOĐITE PO POVRĆE
- Evo, tko želi, nek svrati do nas u Totovec, Ulica dr. Vladimira Bakarića 25... Imamo svega, potpuno svježe povrće. Može nas se i nazvati na 382-489 ili na 091/531-36-38, naručiti što želite da vam spakiramo, pa onda doći... Čekat će vas. Sigurno ne skuplje nego u bilo kojem centru. Na primjer, kod nas za kilu mrkve nećete platiti deset kuna, trošak goriva poravnat će vam već niža cijena za nekoliko kila povrća na našem kućnom pragu, kaže Jovica.

Izvor: 3058