Strah u jednoj ulici u Trnovcu

Događaj koji se zbio ovih dana u našoj maloj ulici, potaknuo me da putem stranica vašeg lista iznesem nedjela koja se događaju u našoj maloj sredini. Naizgled mirna uličica u kojoj bi morao vladati sklad, kvari jedna osoba radi koje moraš dobro razmisliti proći pored njene kuće ili ne. Može te svašta snaći - od uvredljivih riječi i psovki do batina. Tako je prošla stanarica iz susjedstva vozeći se biciklom kraj njene kuće neki dan i dobila batinom udarac po ruci, jer nema se ona što tu voziti. Kao da su ceste pravljene da si ih netko prisvaja. Dotična osoba na taj način izražava svoj ničim izazvan bijes na određenim osobama, dok se ona šepuri ulicom, pješke ili biciklom i nekoliko puta na dan, a mi svi sklanjamo joj se sa puta radi mira.
Ta njezina nedjela traju i više od 30 godina unatrag. Smetala su joj razigrana djeca igrajući se loptom koju bi im uzimala uz pogrdne riječi. No djeca ne ostaju dužna i tako uz sitne nepodopštine sa njihove strane dolazi do nadimka BUBAMARA SA 5 TOČAKA. Tu počinje prava priča, napad na roditelje, kritiziranje na odgoj djece, a ne pomišlja da ni sama nije dobro odgojena. Smetao joj je jedan pričljiv i dobro odgojen dječak, koji je zbog pozdrava ‘dobar dan’ dobio batine, pa onda dječakov otac koji na pitanje zašto je to učinila isto dobiva batine, on joj braneći se, uzvraća, pa tužba na sudu za pretrpljene boli, pa lažni svjedoci kojih nije ni bilo i na kraju se povlači.
Tu nije kraj, godine prolaze, djeca rastu, opet razne optužbe: za pisanje po asfaltu ispred njene kuće, za razbijene prozore i sto drugih stvari koje ta djeca nisu učinila i ona to zna, ali nikad kraja. Molili smo za pomoć razne institucije, kontaktirali razne ljude, zvali policiju, samo da zaštitimo svoju djecu i speremo ljagu sa svojeg imena, ali ona dalje tjera po svome. Ta djeca su dobro odgojena djeca, klone se nje i njene zlobe, ali opet su krivi. Ta djeca su danas odrasli ljudi, neki se odselili, neki već imaju svoje obitelji, ostali smo mi roditelji u zrelim godinama i želimo svoj mir i miran prolaz ulicom, a ne psovke i batine, da ujutro kad ustanemo i otvorimo prozore, pustimo u svoje domove svježinu dana i ljepotu života, a ne pogrdne riječi osobe koja je ušla u sedmo desetljeće svog tmurnog života. A začudo, ta ista osoba je i majka i baka, ali živi sama!
Gospođo iz Trnovca, ako ćete pročitati ove redove, možda shvatite da je ovo priča o vama, možda shvatite da to što činite nije dobro, da se život sastoji i od lijepih stvari, pustite smirenost i ljepotu da zavladaju vama, a našom ulicom zavlada igra i smijeh djece koja dolaze...
Susjedi iz tvoje
ulice u Trnovcu