Tko je čovjek koji je 'poništio' kompostanu u Goričanu?

U Goričanu je 16. veljače održan lokalni referendum koji će ući u povijest ovog oblika odlučivanja u Hrvatskoj - prvi je koji je uspio u svojoj namjeri, ispunivši uvjet natpolovične izlaznosti birača. Voljom mještana, poništena je odluka Općinskog vijeća Goričana da se pored mjesta podigne kompostana, zajednička za nekoliko općina u donjem Međimurju.
Peticijom kojom je referendum pokrenut ovoj odluci suprotstavila se Građanska inicijativa Za čisti Goričan koju je kao glasnogovornik predstavljao Đuro Purić, umirovljeni bojnik Hrvatske vojske. Već ova uloga u uspješnoj inicijativi čini ga zanimljivim sugovornikom, ali razgovor moramo početi epizodom iz njegove vojne karijere, iz Domovinskog rata. Malo je onih koji u životopisu imaju sudjelovanje u događajima odlučujuće važnim za svoj narod i zemlju, kako ga ima Đuro Purić. Rodni Goričan napustio je po završetku osnovne škole, 1968. godine, da bi otišao u vojnu srednju školu u Puli. Nakon nje je počeo raditi, ali i upisao Vojnu akademiju. Po završetku je dvije godine službovao na brodovima ondašnje ratne mornarice. Tada je došlo ono sudbonosno. Đuro Purić o tome nam kaže:
- Supruga Nada, također rođena Goričanka, i ja sinove Krešimira i Ninu dobili smo u Šibeniku u kojem smo proveli njihovo odrastanje. Tamo nas je zatekao i Domovinski rat, odnosno velikosrpska agresija koja je ovaj grad pretvorila u pakao na zemlji. Osjetio sam da tome moram odgovoriti i moje domoljublje brzo me odvelo u Zbor narodne garde koji će s međunarodnim priznanjem samostalnosti Hrvatske postati Hrvatska vojska. U njega sam stupio 28. kolovoza 1991. godine. U 113. brigadi preuzeo sam dužnost zapovjednika obalnog topništva Rogoznica. Dodijeljeni su mi ti zadaci i odgovornosti i za mene je predstavljalo izazov to što sam se morao snaći u novoj vojnoj specijalnosti jer po diplomi, a i po vokaciji, po nagnuću sam elektroničar. Tih pet mjeseci na ovoj dužnosti ostat će možda najznačajnijih pet mjeseci u mom životu. Bilo je to vrijeme onog pokliča “oba su pala” koji će ostati upamćen kao simbol duha otpora hrvatskih branitelja nadmoćnijoj sili. U tome sam imao čast i privilegiju da ja budem zapovjednik tim ljudima. Jedan je avion srušio sadašnji šibenski župan Goran Pauk, a drugi Filip Gaćina koji je, nažalost, nekoliko godina kasnije, izgubio život kao pirotehničar. Bio je tu još čitav niz izvanrednih ljudi, pravih legendi. Mislim da danas sa zadovoljstvom smijem gledati na ono što je naša brigada učinila u obrani Šibenika od udara iz zraka, na dugoj bojišnici, s jedne strane s mora, a s druge strane s kopna. Kad su ti udari odbijeni i stanje se stabiliziralo, najžešća bojišnica preselila se prema Skradinu. Već su to uistinu bili dani ponosa i slave, kako se kasnije kao izraz uobičajilo za Oluju.
Nakon Oluje, preuzeo sam druge dužnosti u Hrvatskoj ratnoj mornarici, a na kraju vojne karijere premješten sam u Divulje, u zrakoplovnu bazu, i tu sam proveo zadnje dvije godine pred umirovljenje 2005. godine.
Za čisti Goričan
Umirovljenje za Đuru Purića nije značilo i pasivizaciju. U ovoj drugoj “karijeri” nastoji biti aktivan, pretežno među braniteljima, kako ističe, a i na pitanjima zaštite okoliša. Tako se angažirao i u inicijativi Za čisti Goričan, kaže. Korijen odluke je isti kao i u onoj da uđe u Zbor narodne garde, kako ističe - to je želja da učini pravu stvar i domoljubna crta, osjećaj obveze da učini ono što smatra dobrim za svoj kraj.
- Rekao sam sam sebi da imam znanja i sposobnosti da se stavim u službu ljudi iz svoje zajednice. I tu sam imao zadovoljstvo suradnje s dobrim ljudima, njima moram zahvaliti. To su Jasminka Gotal, Anita Žvorc, Franjo Šavora, Stjepan Sinković, Danijel Dominik, Boris Pongrac, Zlatko Varošanec, Leonard Markan, koji je za referendum ‘potegnuo’ čak iz Njemačke, te Andreja i Antonija Baksa. Zahvaljujem i svim mještanima Goričana koji su se našem pozivu odazvali. I sam sam zadivljen time koliko se u kratkom vremenu uspjelo animirati ljude koji su svjesni što se moglo dogoditi u Goričanu.
Nedostatak
komunikacije i arogancija vlasti
Što se to moglo dogoditi u Goričanu, pitamo. Prerada biorazgradivog otpada izgleda bezazleno u usporedbi s većinom drugih tehnologija, kakve će možda doći na teren koji je uz krak mjesta predviđen za industrijsku zonu. Đuro Purić kaže:
- Primjeri iz iskustva susjednih razvijenijih zemalja, na koje se tako rado poziva, pokazuju da tehnologija obrade biorazgradivog otpada nipošto nije bezazlena i kompostana bi predstavljala prijetnju kvaliteti života u Goričanu. Postoji i alternativni koncept obrade - da se minikompostari podijele domaćinstvima, za što primjer imamo u Belom Manastiru. Supruga i ja u vrtu ionako pripremamo svoj kompost, a tako čine i mnogi drugi. Zašto se taj koncept nije uzelo u obzir? Koncentracija količine otpada koju pretpostavlja pogon za nekoliko naselja uvijek će biti problematična. Da i ne govorimo o problemima zbog nedovoljne discipline u razvrstavanju smeća.
No, referendum je imao i političku notu - njime se sporilo odluku legitimnog predstavničkog tijela, sučeljavanja nisu mogla ne dobiti i stranačku boju. Đuro Purić kaže da je Inicijativa doista imala još jedan cilj, ali ne u smislu koji joj se pripisivao:
- Bilo nam je stalo i da ukažemo na nedostatak komunikacije vlasti s građanima, zapravo određenu aroganciju spram njih. Prezentacija ove problematike bila je održana, ali 25. kolovoza pretprošle godine - zar je kraj osmog mjeseca termin za izlaganje o stvari koja je ljudima važna? I predviđeno mjesto za kompostanu nije od najbližih kuća udaljeno šest stotina metara, kako se govorilo, već tristotinjak metara, što se vidi. Sve to kod ljudi izaziva nepovjerenje. Vlast je s bitnoga pozornost pokušavala skrenuti tvrdnjama poput one da ja, koji sam kao glasnogovornik bio eksponiran u javnosti, imam političke ambicije, i to kao “desničar”. I sad kažem - to je podmetanje, odbijam ga s gnušanjem. Ne namjeravam biti politički aktivan ni stranački svrstan, jer to znači prihvaćanje nekih ograničenja koja ne želim. No, uvijek ću ponuditi svoju pomoć u stvari za dobrobit zajednice. Ali istina, imamo kritički stav prema držanju nekih stranaka.
Kakva je to građanska i demokratska kultura pozivati ljude da se ne odazovu na referendum, da odbace mogućnost da neposredno odlučuju o za njima važnoj stvari? Na letku s pozivom na bojkot izbora, koji je izdala općinska vlast, našli su se, uz čelnike nekih stranaka, i neki istaknuti poduzuetnici i naš župnik. Pismo kojim upozoravamo da je to neprihvatljivo poslali smo na nekoliko adresa, među ostalim i središnjici SDP-a i crkvenim vlastima. Vlast je morala uvidjeti raspoloženje ljudi već kod prikupljanja potpisa za peticiju - stali smo kad je ih je već bilo dovoljno, a moglo ih je biti i više. I naknadni stav nekih stranaka je dvoličan, priopćenje Hrasta puno je proturječja.
Nije inicijativa Za čisti Goričan sputala razvoj Goričana, njega već nekoliko godina, nažalost, ni nema. Naglašavam, i to kažem u ime svih ljudi iz Inicijative - ishod referenduma nije ničija pobjeda ni ičiji poraz, ali jest poruka da se glas naroda mora čuti. Poslije njega više ništa neće biti isto, naši političari morat će dobro porazmisliti prije donošenja odluka o stvarima koje su za ljude stateški važne.
Dražen Kovač