Uloga muškaraca odgojitelja u vrtićima će biti sve važnija

U utorak, 19. studenoga obilježava se Međunarodni dan muškaraca. Hrvatima je taj datum u fokusu od prošle godine, kad je povedena kampanja Movember, fokusirana na zdravlje muškaraca i dječaka. Naziv je kratica dviju riječi: moustache (na francuskom brk) i november (studeni), a provodi se i ove godine. Muški dio nacije uključio se u “pokret” puštanja brkova, a Međunarodni dan muškaraca u cjelini nastoji naglasiti probleme zdravlja jačeg spola, istaknuti pozitivne muške uzore, poboljšati odnose među spolovima, osvješćivati jednakost.
Možda je manje poznato da se na Međunarodni dan muškaraca u prvi plan stavljaju dostignuća i doprinosi zajednici, obitelji, braku i skrbi za djecu. Nas je zaintrigiralo ovo posljednje - briga muškaraca o djeci. Briga iz roditeljske i odgojiteljske perspektive. Uz muškarce koji koriste porodiljni dopust i na taj način pridonose vlastitom osvješćivanju niza životnih sastavnica poput uspostave jačih spona s djetetom i razumijevanja ženske perspektive brige o djeci i domaćinstvu, zanimali su nas i muškarci koji rade kao odgojitelji u vrtićima.
U Međimurskoj županiji ih je skroman broj - dvojica. Nenad Novak (40) iz Šemovca odgojitelj je u Dječjem vrtiću Žibeki u Pribislavcu, a Stjepan Vidović (38) u predškoli za mališane romske nacionalne manjine u Kotoribi. Obojica su predškolski odgoj diplomirali na nekadašnjoj Pedagoškoj akademiji, danas Učiteljskom fakultetu u Čakovcu. Okružen mališanima skupine Tigrići, Nenad Novak o poslu koji radi već sedamnaest godina kaže:
- Za ovaj sam se poziv opredijelio spontano. Zapravo sam se namjeravao pripremati za Muzičku akademiju, no, i poziv odgojitelja me intrigirao. Na prvoj godini nisam bio sam, bili smo čak sedmorica, no, drugu godinu studija nastavio sam kao jedini od dečki.
Pitam djecu kako zovu Nenada, a oni svi uglas izgovore:
- Striiiko!
Vrijeme je užine u pribislavečkim Žibekima i Nenadova se grupa nakratko prilagodila, pa uživa u svakom zalogaju. Ne traje to dugo, 24 mališana uvijek imaju nešto pitati jer su im interesi i radoznalost veliki poput nebeskog prostranstva.
- Svaki je dan s djecom novo iskustvo. Danas se rad odgojitelja u vrtiću doživljava drugačije nego prije desetak godina, kad se možda smatralo da se samo igramo s djecom. Mi smo stručnjaci u svom području, educirani putem sveučilišnog studija. Da, štima da se mi s djecom i igramo, no, ta je igra daleko kompleksnija djelatnost od onoga kako naoko izgleda. Djeca se psihički i fizički razvijaju, vrtić je mjesto emocionalne integracije, razvoja socijalnih kompetencija, spoznajnog razvoja, govora, komunikacije - kaže Nenad i s neskrivenim entuzijazmom govori o nužnosti trajnog rada na vlastitom profesionalnom pristupu i postignućima.
Nenadov poziv: Vrtićima treba
još muških
odgojitelja
Smatrate li da je poželjno da se više muškaraca opredjeljuje za ovu profesiju, za odgojitelja?
- Dapače. Mislim da muškarci trebaju u većem broju ići u odgojitelje. Upravo to želim naglasiti - da je muška populacija u ovoj profesiji deficitarna iako ima pokazatelja da se taj trend mijenja. Mladići se odlučuju studirati predškolski odgoj i dosta je odgojitelja u Zagrebu koji već rade, a u našim sredinama to je još uvijek pitanje koje je pomalo udaljeno od osvješćivanja rodne jednakosti - kaže Nenad Novak, dodajući kako ne misli da je činjenica da radi u ženskom kolektivu i “ženskoj profesiji” nešto posebno.
Naprotiv, naš sugovornik smatra da je uloga muškaraca u predškolskom odgoju od izuzetne važnosti i vrijednosti za stasanje djevojčica i dječaka. Na pitanje što ga najviše raduje u poslu, odgovara:
- To što svaki dan kad dođem među svoje tigriće počinje nešto novo. Kao u Harryju Potteru, sjednete na vlak i započne čarolija. Naš posao u vrtiću s mališanima je putovanje, a mene raduje što to putovanje mogu oplemeniti svojim glazbenim znanjima, pa ih u radu educiram i o glazbi. Imamo ovdje računalo na kojem sami mogu skladati svoje glazbene isječke. Prvo smo mjesec dana savladavali ključne elemente, a sad već moji tigrići sami traže da skladamo - zaključuje Nenad Novak.
Stjepanov
slučajan odabir
Kotoripčanin Stjepan Vidović se za ovaj poziv opredijelio, kaže, slučajno.
- Doista sam slučajno ušao u ovu profesiju. Putovao sam iz vojske na vikend i susreo prijatelja iz srednje škole koji mi je rekao da na Pedagoškoj akademiji, današnjem Učiteljskom fakultetu, studira predškolski odgoj. To mi je ostalo u glavi dugo vremena. Po povratku sa služenja vojnog roka počeo sam raditi, ali nisam bio zadovoljan poslom. Tako sam odlučio upisati predškolski odgoj i diplomirao 2005. godine. U struci radim od 2009., no, žao mi je što ne mogu dobiti posao na neodređeno vrijeme. Svake godine iznova se javljam na natječaj, pa tako i sada - kaže nam Stjepan Vidović.
Nakon rada na određeno vrijeme u Dječjem vrtiću Kotoriba, trenutno je posvećen predškolskom radu s mališanima romske nacionalne manjine koje priprema za polazak u osnovnu školu. Pitamo kako je na poslu i ima li njegova sredina predrasuda o muškarcu odgojitelju?
- Početak je bio težak, ali sad već jako dobro napredujemo i djeca će biti dobro pripremljena za prvi razred osnovne škole. Moja okolina nema predrasuda. Ljudi me poznaju, a na ulici me mnogi zovu teta Pišta. Klinci u vrtiću me zovu “striko”, no, sada sam u predškoli s Romima “učitelj”.
Ne ispravljam ih, da ih ne zbunim - kaže nam Stjepan koji, kao i Nenad, smatra da bi se više muškaraca trebalo okušati u ovom poslu.
- Ako vole djecu, svakako bih muškoj populaciji preporučio da idu u odgojitelje. Mislim da i žene i muškarci mogu podjednako dobro pridonositi psihofizičkom i emocionalnom razvoju djeteta u vrtićkim ustanovama - zaključuje Stjepan Vidović.
Aleksandra Ličanin
Foto Mladen Grubić i AL

S najmlađima trebaju raditi i žene i muškarci
Nenad Novak: Izazov je bio polagati ispite na fakultetu kad sam bio u poziciji da sam među izuzetno rijetkim muškarcima koji ga uopće polaze. Da ste me za izjavu pitali prije deset godina, odbio bih vas jer je to bilo vrijeme u kojem sam bio poput bijele vrane među crnima. No, vrijeme čini svoje i danas se te okolnosti mijenjaju. Sporo, ali se mijenjaju, i to me veseli jer prostora za rad s djecom uvijek ima - i za muškarce i za žene. (al)

PORUKA MUŠKARCIMA NA PORODILJNOM DOPUSTU:
Pozovite nas!
Na početku 2013. godine u Međimurskoj županiji na porodiljnom je dopustu bilo 28 očeva, a trenutno to pravo koristi njih 21. Želja nam je predstaviti neke od njih, u namjeri da pred javnošću ilustriramo iskustva koja su sve brojnija i u vremenu pred nama više neće biti rijetkost. Uloga žena i muškaraca u modernom društvu osjetno se promijenila, pa je podjela porodiljnog dopusta postala i jedan od ključeva karijere pojedinca, bez obzira na rod. Zanima nas jesu li muškarci na taj način uspostavili jače spone sa svojom djecom, kako se snalaze brinući i o svakom uglu kuće, je li poraslo njihovo razumijevanje za žensku ulogu u obitelji i domaćinstvu, je li produbljeno međusobno razumijevanje parova u situaciji “kad se vidi kako je to ostati doma s djetetom dok partner radi i gradi karijeru”. Pitanja je niz, voljeli bismo čuti odgovore. Muškarci koji brinu o svojoj djeci i obitelji u cjelini koristeći porodiljni dopust za ovo su društvo i svojevrsni junaci. Javite se našem uredništvu ako ste raspoloženi za razgovor za list Međimurje, telefon 311-332. (AL)