"VISOKOGRADNJA": Još jedna kazna državi!

Maratonski sudski spor koji međimurska Visokogradnja (stečajna masa Visokogradnje) vodi protiv Zagrebačke INGRE za iznos od nešto više od 32 milijuna kuna, o čijem ishodu ovisi mogućnost naplate potraživanja devetstotinjak bivših radnika Visokogradnje, našao se i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.
Prvo Vijeće za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Antun Palarić, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Aldo Radolović i Miroslav Šeparović, članovi Vijeća, usvojilo je Ustavnu tužbu i donijelo odluku da je Trgovački sud u Varaždinu dužan u najkraćem mogućem roku donijeti odluku u sporu, a rok ne može biti dulji od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana od nastavka prekinutog parničnog postupka. Odluka se odnosi i na Vrhovni sud RH koji također u roku od šest mjeseci nakon što Trgovački sud dostavi spis, mora donijeti odluku povodom revizije protiv presude Trgovačkog suda RH kojom je taj sud stao na Ingrinu stranu.
Osim toga, Ustavni je sud, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odredio isplatu naknade Visokogradnji u iznosu od 11.400 kuna, što će stečajnoj masi biti isplaćeno iz državnog proračuna. Valja spomenuti da je naknada od 15 tisuća kuna zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u slučaju Visokogradnje već jednom bila “odrezana”, davne 2007. godine, kada je to učinio Vrhovni sud. Podsjetimo, sudski spor Visokogradnje i Ingre, zbog potraživanja Visokogradnje za poslove odrađene još prošlog stoljeća u Libiji, jedan je od najdužih u Hrvatskoj, s mnoštvom obrata, nepravomoćnih presuda, a konkretan sudski spor započeo je 21. prosinca 1995., kada je Visokogradnja Trgovačkom sudu u Zagrebu podnijela prijedlog za ovrhu Ingre i kada počinju “muke po suđenju”. Zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, uzrokovane duljinom parničnog postupka, reagirao je Vrhovni sud koji je kao pravno relevantno razmotrio razdoblje od 5. studenoga 1997., kad je u RH na snagu stupila Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te prateći protokoli. Budući da je o povredi prava Vrhovni sud već donio odluku, Ustavni je sud kao pravno relevantno uzeo u razmatranje razdoblje od 31. prosinca 2007. nadalje.
Od tog vremena, prvostupanjsski je sud održao pet ročišta, sve su odluke završile na drugostupanjskom sudu, a rješenja još uvijek nema na vidiku. Ustavni sud u svom obrazloženju priznaje da se zaista radi o činjenično složenijem predmetu, međutim, ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka u konkretnom predmetu.
Radnici bi se
mogli namiriti tek 2032. godine!
Zagrebačka Ingra u međuvremenu je podnijela zahtjev za predstečajnu nagodbu, pa je 26. ožujka održano ročište za glasanje o planu financijskog restrukturiranja Ingre, od koje vjerovnici potražuju oko 1,2 milijarde kuna. Potraživanja Međimurje Visokogradnje d.d. stečajna masa su prijavljena u iznosu od 35 milijuna kuna. Plan restrukturiranja dobio je potporu većine vjerovnika iako su predstavnici Visokogradnje bili protiv.
Visokogradnja je razvrstana u grupu “ostali vjerovnici”, a za bivše radnike Visokogradnje najvažniji je plan na koji bi način trebali biti namireni. Ingra će putem svoje firme Lanište d.o.o., koja je u 100%-tnom vlasništvu Ingre (Lanište je također u ogromnim gubicima) izdavati obveznice.
Obveznice bi se izdale u roku od devet mjeseci od dana pravomoćnosti predstečajne nagodbe. Poček na isplatu obveznice bio bi do IV. kvartala 2020. godine, a sama otplata obveznica trajala bi do kraja I. kvartala 2032. godine. Naravno da je ovakav plan neprihvatljiv, pa su predstavnici radnika dali svoju suglasnost da putem stečajnog upravitelja Međimurje Visokogradnja d.d. stečajna masa protiv ovog rješenja u zakonskom roku podnese žalbu financijskoj agenciji, a o žalbi odlučuje Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak.
V.Trstenjak