Vlast NDH-a prvo proglašena u Čakovcu, a tek potom u Zagrebu!

Usrećilo nas što je ministar financija Slavko Linić otputovao na skupštinu Svjetske banke u New York, pa će nas Vlada RH s jednim tjednom odgode usrećiti novim mjerama za sniženje deficita državne blagajne. Kako se nagađa, za nedostajući novac ponovo će posegnuti u naše džepove koji su ionako poluprazni, a većini već i dobrano ispražnjeni. Najavljuje se povećanje trošarina na gorivo, ukidanje dodataka na plaće u javnim poduzećima, i tko zna što još sve drugog. Priznaju u Vladi da je sve manji priljev od PDV-a, ali uporno guraju tzv. mjere štednje koje sve više osiromašuju građane, pa samim time smanjuju potrošnju od koje u isto vrijeme, gle tih mudraca, očekuju povećan prihod upravo tog pedevea! Hrvatski perpetuum mobile. Tko je tu lud i zbunjen?
Da, umalo zaboravih, najavljuje se zabrana novog zapošljavanja u javnim tvrtkama, dakle, državnim poduzećima. Bit će da su u protekle dvije i pol godine na vlasti namirili sve svoje potrebe za stranačkim uhljebljenjem, pa sad više nema posla za ostale, obične građane.
Zar nije slično svojedobno bilo i s nazovi zabranom zapošljavanja u javnim službama? Unatoč tome, nekoliko tisuća sretnika ipak je pripušteno u pojedine resore, uz obrazloženje da u njima nedostaje potrebitog kadra. Pretpostavljate, mahom su to bili vjernici političkih stranaka koalicije na vlasti. O bezočnosti tog „vjerničkog“ zapošljavanja i stranačkog zbrinjavanja konkretnije nekom drugom prilikom jer je u jednom takvom meni poznatom slučaju u tijeku žalbeni postupak.
Okončana
stranačka
uhljebljenja?
Da bi mogli skrasiti svoje ljude, karikaturalno prilagođavaju i natječajne uvjete. Tako čitam da za direktora Hrvatske turističke zajednice uopće nije potrebno iskustvo na rukovodećim pozicijama u turizmu! Dovoljno je da ste pet godina šefovali u biznisu: u veterinarskoj ustanovi, poljoprivrednoj zadruzi ili tekstilnoj tvornici, i možete postati direktor HTZ-a! Pritom se prisjećam koliko su strogi, gotovo nedostižni uvjeti bili za direktora Turističkog ureda u Čakovcu. U potpunosti ih je ispunjavala donedavna direktorica Ivana Maltar. No, ona je otišla, uz neuvjerljivo objašnjenje - „iz osobnih razloga“. Tim više neuvjerljivo jer su sva izvješća o radu ureda u protekloj godini, koja su prihvaćena, puna superlativa. No, sačekajmo novi natječaj, i nove uvjete, valjda po uzoru na HTZ-e, pa neće trebati puno mudrosti da se vidi koga se sprema na to mjesto.
Inače, prošli tjedan proslavljen je jedan od dva Dana oslobođenja Međimurja, koliko ih kao jedina županija pod istim nazivom imamo. Ovaj put obilježavalo se oslobođenje našega kraja od fašističkih okupatora 1945. godine. U neovisnoj Hrvatskoj državi godinama taj su dan slavili uglavnom članovi SDP-a, Saveza antifašističkih boraca i antifašista te članovi Društva Josip Broz Tito. U novije vrijeme pridružuju se i Županija, Grad Čakovec, PUM i Ured za obranu. Kako je uobičajeno, njihova izaslanstva polažu vijence i pale svijeće na spomen-obilježja žrtvama i poginulim borcima u II. svjetskom ratu u Starome gradu Zrinskih, na čakovečkom groblju i spomen-groblju u Svetom Jurju u Trnju.
Imamo dva Dana oslobođenja
 U to se nikako ne uklapa istovremeno polaganje vijenaca istih sudionika i na spomenik poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine, kako je to bilo ovaj put, a je li i koji put ranije, ne znam. To su dva povijesno i vremenski odvojena događaja. Osobno nisam autor ove dvojbe, već je ona potekla od nekih koji su ovom činu bili nazočni. Pitaju hoće li zauzvrat 17. rujna, kad se obilježava domovinski Dan oslobođenja Međimurja od prisutnosti jugoslavenske armije, na taj spomenik u Perivoju Zrinskih zajedno s braniteljskim i dragovoljačkim udrugama položiti vijence i zapaliti svijeće i izaslanstva antifašista i Društva Josip Broz Tito?
 Nevezano uz tu dvojbu, podsjećam da se 6. travnja 1945. slavi kao dan oslobođenja od mađarske okupacije i pripojenje Međimurja matici zemlji. No, postoji dvojba oko datuma koji bi se trebao slaviti. Naime, na sam 6. travnja pobjednička vojska ušla je u Čakovec. Bile su to bugarske i ruske vojne postrojbe. Nije bilo partizana u prvim ešalonima. Prije toga, 3. travnja oslobođeni su Donja Dubrava i Kotoriba, a 4. travnja Prelog. Cijelo Međimurje očišćeno je od neprijateljske vojske tek 10. travnja, kada je oslobođena Štrigova. Pobjednici su odlučili slaviti dan na koji je oslobođeno središte Međimurja - Čakovec, i tako je ostalo do danas.
Iako bi bilo prirodnije obilježavati datum na koji je Međimurje kao cjelina stvarno postalo slobodno, tko bi se tada usudio slaviti 10. travnja? Ozloglašen je bio taj nadnevak jer je asocirao na događaj koji se zbio četiri godine ranije, kada je (službeno) proglašena Nezavisna Država Hrvatska. Baš ovih dana čitam u jednom tjedniku kako je NDH prvi put 8. travnja proglasio zagrebački gradonačelnik Julije Makanac. No, je li to povijesno posve točno? Nema dvojbe da je službeno proglašenje obavio Slavko Kvaternik, zamjenik poglavnika i vrhovni zapovjednik cjelokupne vojne sile NDH-a, putem Radio-Zagreba 10. travnja, u 13 sati. No, kao i mnogo puta do sada u raznim drugim događanjima, suvremenici ignoriraju povijesnu činjenicu, bila kome draga ili ne, da je NDH prvi put „proglašena“ u Čakovcu, i to već 7. travnja 1941. godine. Prema zapisima povjesničara mr. sc. Vladimira Kalšana, toga je dana čakovečki apotekar Teodor Košak ustoličio ustaški stožer koji je preuzeo vlast u gradu Čakovcu! Dan ranije Međimurje su zaposjele njemačke trupe koje je nakon desetak dana zamijenila mađarska okupacijska vojska. Premda je upravljala gradom vrlo kratko vrijeme, samo do mađarske okupacije, ostaje povijesna činjenica da je vlast NDH-a prvo proglašena u Čakovcu, a tek potom u Zagrebu!

Umjesto P.S.-a

Stadion Mladosti u Prelogu šezdesetih godina prošlog stoljeća. Postroj vozača i vodstva uoči jedne od prvih speedway utrka. Na stazi svi velikani ondašnjeg jugoslavenskog motociklizma na kružnim stazama: Drago Regvart, Draško Oršić, Franc Babič, braća Medved... Od domaćih, preloških vozača Josip Szel. Na čelu organizatora, AMD-a Prelog, tada nezamjenjivi Tibor Andročec. S lešnate staze prašilo se kak v peklu, ali je stadion bio ispunjen gledateljima. Nedavno, kad sam se također prisjetio tih slavnih dana priločkog speedwaya, prevario sam se. Ustvrdio sam sa žaljenjem kako se taj sport u Prelogu više neće voziti. Opovrgava to inicijativa poduzetne Marije Zvornik kojom se obnavlja djelovanje Speedway kluba Prelog. Neka im je sa srećom! Uz njih sam.