Zašto su se "pograbili" Pogrebnik i Čakom?

Ispred krematorija groblja Mirogoj, na Markovom trgu podno prozora Vlade i ispred Ministarstva poduzetništva i obrta u Zagrebu 1. ožujka održan je mirni prosvjed kojim je devedeset privatnih pogrebnih poduzetnika ukazalo na svoje desetogodišnje nezadovoljstvo. Ono je staro koliko i stavke Zakona o komunalnom gospodarstvu koje uređuju tržišne odnose u sferi prijevoza i pogreba pokojnika. Kako su najavljene skore izmjene ovog zakona, pogrebnici su željeli ukazati na njegove “rupe”.
S prosvjeda su privatni pogrebnici odaslali poruku da Zakon o komunalnom gospodarstvu gradskim tvrtkama omogućuje monopol u prijevozu pokojnika i pružanju pogrebnih usluga. Po njima, gradovi to zloupotrebljavaju ustupajući iste poslove komunalnim poduzećima kojima su osnivači. Riječju, dajući posao svojim tvrtkama, gradovi diljem Hrvatske guše privatnu inicijativu.
Među prosvjednicima je bio i Dušan Rosić koji unatrag 26 godina u Mačkovcu vodi tvrtku Pogrebnik i član je Udruge pogrebnika Hrvatske. Međimurski privatnici u ovoj branši dijele mišljenje kolega diljem zemlje.
- Gradsko komunalno poduzeće ne plaća koncesiju Gradu, a privatnici koncesiju plaćaju. Prijevoz pokojnika stavljen je u sferu Zakona o komunalnom gospodarstvu, što nekada nije bio, jer se željelo pogodovati stvaranju monopola. Prijevoz pokojnika nije komunalna djelatnost, a prema tom zakonu, meni se uskraćuje pravo da radim svoj posao. Ja sam s administrativnog prostora Grada Čakovca, a na čakovečko groblje ne mogu dovesti pokojnika jer sam u prekršaju pošto tamo nemam koncesiju. Ima je Čakom i ne mora je plaćati, a ja koncesije koje imam moram plaćati općinama, kaže Dušan Rosić.
U razgovoru s tehničkim rukovoditeljem u Gradskom komunalnom poduzeću Čakom Ivicom Perhočem doznajemo o suprotnim gledištima na ovo pitanje.
- Naravno da Čakom ne plaća koncesiju Gradu Čakovcu kad je Grad osnivač i vlasnik ove tvrtke. Koncesionari smo za prijevoz i pogrebne usluge na groblju Mihovljan i drugim gradskim grobljima, a ona se prostiru gradskim zemljištem, gradskom imovinom. Uz evidentno razumljiv razlog neplaćanja koncesije, tu je i socijalni moment. Ova usluga, a prije svega mislim na uslugu prijevoza pokojnika, mora biti cjenovno prihvatljiva i moguća svima, bez obzira na materijalne mogućnosti. Na prijevozu nema zarade, kaže Ivica Perhoč.
Tko se kome miješa u posao?
Dušan Rosić dodaje da je on jedini privatni pogrebnik na području naše županije koji se suočava s takvim problemom. Evo kako to objašnjava:
- Mnogi bi naručili prijevoz kod mene zbog decentnijeg pogrebnog auta, ali ja ne smijem voziti na područje Čakovca ni u druge općine osim one u kojima sam koncesionar, a to su općine Vratišinec i Podturen. Time gubim pravo na rad. U Međimurju samo ja imam takav problem među privatnicima zato što sam jedini registriran u Čakovcu i jedini sam na ovo područje nekada vozio pokojne. Zakon me automatski iz grada izbacio van. Konkretno, već deset godina, kad uđem na čakovečko groblje dovozeći pokojnika - završim na sudu. Čakom me odmah prijavi i u roku tjedan dana mi dođe gospodarska inspekcija. Na Prekršajnom sudu suci se čude što se ljutim i kažu da samo rade svoj posao. Pa nek se i mene pusti da radim svoj posao. U konačnici platim kaznu koja je oko 5 tisuća kuna za firmu i 2 tisuće kuna za mene kao odgovornu osobu. Registriran sam u Čakovcu, tu živim, tu porez plaćam, a oni me kažnjavaju što radim svoj posao, ogorčen je D. Rosić.
Kontraargumenti Čakoma ogledaju se u tome da ta tvrtka ne obavlja pogrebne usluge nigdje, osim ondje gdje ima koncesiju. Ivica Perhoč upućuje na moguće razloge nezadovoljstva privatnog poduzetnika i kaže:
- Zakon obvezuje koncesionara na određene poslove i on ih obavlja samo tamo gdje ima koncesiju. Tamo gdje Pogrebnik Rosić ima koncesiju, Čakom ne radi ništa niti nam to pada na pamet. Čakom dosad nije kršio nijedan od propisa iz pogrebnih djelatnosti i nikome ne remeti poslovanje. Stvar je u tome da se obitelji pokojnika želi pridobiti da kupe još nešto osim prijevoza jer su cijene naprosto tako definirane da na transportu nema zarade. Valja kupiti lijesove, pogrebnu opremu i drugo. Prijevoz ne nosi zaradu, ali pogrebna oprema, cvijeće i ostalo je na tržištu, zaključuje Perhoč.
Aleksandra Ličanin

To je degutantno
Ivica Perhoč: Tvrtka Pogrebnik ima koncesije koje je dobila po istom zakonu kao i mi. Zanima me radi li netko na grobljima u Podturnu i Vratišincu istu stvar gospodinu Rosiću koju on radi na groblju kojim upravlja Čakom? Omogućava li drugima da obavljaju uslugu ili je obavlja samo on, na što kao koncesionar ima puno pravo? Zašto mu je važan prijevoz na kojem nema zarade? Zato što je ključno biti na izvoru informacije, koristiti saznanja da je netko umro i prodati lijes i pogrebnu opremu. Kad se dogodi smrt ili nesreća, prvo vas oblijeću oni koji žele zaraditi. To je degutantno. Privatni pogrebnici imaju pravo legitimno se boriti za izmjenu zakona ili propisa, ali dok je zakon na snazi, valja ga se i pridržavati.

Nekad sam vozio
gotovo sve
Dušan Rosić: Ja sam za to da se ukinu koncesije i liberalizira tržište. Do prije deset godina obavljao sam 90 posto prijevoza pokojnika na području Čakovca, a sada ništa. Čak mi u Čakomu ne daju ni da naručim prijevoz. Sto puta mi se dogodilo da ljudi kod mene naruče lijes i vijenac i onda ih pošaljem u Čakom da riješe prijevoz, a zatim meni otkažu već dogovoreno jer se opredijele sve naručiti na jednom mjestu.