Glas javnosti 18.10.2014. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 12:49.

Žeđen pri vinaru

Obično se može pročitati da su Međimurci vrlo gostoljubivi domaćini, no budući da je sve relativno, tako se i u ovom slučaju može reći: kak što i kak de. Htio bih ovdje iznijeti svoje iskustvo. Ima tome već dosta dugo da sam jednom poznatom međimurskom vinaru dostavljao naručenu robu...Dovezavši se pred njegovo veliko imanje, zamijetio sam da se priprema neka fešta – kuha se kotlovina, na stolu flaša vina (bez čaša), podosta ljudi uokolo koji pomažu. To je bilo u prijepodnevnim satima, fešta će očito biti kasnije. Predao sam robu i račun. Gospon vinar kaže: ‘Oprostite, nemam novce kod sebe, sad ću nazvati ženu da ih donese, samo časak!’ Zove na mobitel i objašnjava joj situaciju. Vruć je dan, sparno. Držim se hlada, naslonjen na dostavno vozilo i čekam. Promatram ljude. Pogled mi opet zapne za onu bocu vina na stolu. Gospon vinar je nakratko nestao, a kad se opet pojavio čudi se kako to da još nisam dobio novac za robu. Opet mobitel, požuruje ukućane da donesu novac i kaže: ‘Evo, uskoro ćemo to riješiti!’ U redu, ja i dalje čekam... Nije da baš imam previše vremena – ova dostava je bila, onako, usput, (da se uštedi na troškovima, kako je pisalo na narudžbenici) a dalje me čeka još dosta posla pa postajem nestrpljiv. Nisam štopao vrijeme, je li prošlo petnaest-dvadeset minuta ili više, uglavnom, oteglo se... Napominjem da iznos računa nije bio velik, možda nekih stotinjak kuna, ali, eto, već neko vrijeme ukućani traže te kune i nikako da ih nađu. Pogledom milujem onu flašu na stolu i mislim kako bi bilo lijepo osvježiti se gutljajem vina... Jer doma imam brajde, a ovo u flaši je ipak sortno... Vrijeme prolazi a kune još ne dolaze... Gruntam si: Gazda je fest šparavan čovek! Robu je naručil, al neče si iti po njo kaj nabo trošil svojega benzina. Dopeljam mu naručeno i onda čekam kaj zmogne stotku kaj to plati...Čoveka pusti čekati i ne zmisli ga se ponuditi z kupicom vinčeka kaj se malo rashladi... Gledajte, ne bih ja ništa prigovarao vinaru da mi je odmah platio. Bilo bi: Hvala, doviđenja, žurim dalje...Možda će mi netko reći: Pa, trebao si ga pitati da ti natoči, možda se nije sjetio! Nije da se ovaj vinar nije sjetio – kao što rekoh, čovjek je vrlo šparavan. Zašto bi on ‘natankao’ dva deci vina jednom dostavljaču robe? S druge strane, dobar proizvođač bi trebao znati reklamirati svoj proizvod, tj. ponuditi te da probaš. Da sam dobio gutljaj (ili čak cijelu flašu) na probu, možda bi mi se vino svidjelo te bih naručio još. Ovako, gospon je zašparao dva deci vina. Treći put kad je preko mobitela pitao za kune već je bio pomalo nervozan: ‘Jeste našli? Čovjek čeka, dajte se požurite...’ Tak, čovek je čekal, al je vino ne dočekal.Najzad, kune su se našle te mi je vinar platio, naravno, točno na lipu. Zašto bi davao bilo što za prijevoz (makar mu je to napravljeno kao usluga). I zašto bi poklonio litricu vina, ako tu istu litru može dobro prodati? Kao što rekoh: šparavan čovek... Za kraj, da parafraziram onu poznatu pjesmu: Nije bogat onaj koji ima – nego je bogat onaj koji ono što ima dijeli s drugima.

(APN-podaci poznati uredništvu)

Izvor: 3103