Žene, ne nasjedajte MAXU i sličnima

Nazvao me neki tip i nagovara me da se pretplatim na MAX-TV. Rekoh da nisam zainteresiran. Pa zašto niste inzistira tip. Rekoh, ja vam imam 72 godine, po prirodi sam konzervativac (kad nešto svira se ne dira), od televizije gledam samo dnevnik, plodove zemlje i Sulejmana. Ostalo me ne zanima. Shvatio tip i odustao. Nakon nekog vremena žena me obavještava da stalno zovu iz T.coma i žele da se pretplatimo na MAX-TV. Objašnjavam joj da nama to ne treba, jer sve što nas na televiziji zanima imamo preko naše kablovske. Neka im dalje odgovara da nismo zainteresirani.
Jučer je neki tip donio jedan paket i kako me nije bilo objasnio je ženi da sam ja to naručio. U nedoumici ona je to preuzela. Bio je to komplet MAX-TV.
Naravno da ja to nisam naručio. Ali kada je MAX već tu hajde da ga uzmemo. Dao sam unuku da to instalira što je on sa zadovoljstvom prihvatio. Ja sam se najeo, napio i otišao na popodnevni počinak.
Nakon sat vremena unuk me obavještava da je sve spojio prema uputstvu i da je dobio sliku, ali s prukom da nismo priključeni u centrali. Pa kakvi su to glupani u T-comu, komentirao sam. Na silu ti prodaju uređaj koji ne trebaš, koji ipak prihvatiš kupiti, ali te nisu u centrali priključili. Vraćamo im to natrag! Sljedeći dan sve smo spakirali natrag u paket i to sam osobno odnio u T-com u Čakovcu, tamo gdje je nekad bila slastičarnica.
Službeniku na slobodnom šalteru sam objasnio da sam od njih dobio MAX uređaj koji nisam naručio i da želim to vratiti.
Dobro, razmotrit ćemo, rekao mi je službenik, ali tu i drugi čekaju. Uzmite na ulazu listić s rednim brojem pa pričekajte na red.
Uzeo sam listić i dobio redni broj 29, a trenutno se obrađivao redni broj 17. U velikoj prostoriji nemaš gdje sjesti nego samo čekati stojeći što mi je veoma mrska solucija pa sam odlučio šetati po prostoriji dok ne dođem na red. Prateći kretanje brojeva za čekanje napravio sam 77 krugova po prostooriji nekadašnje slastičarnice i točno za sat vremena sam došao na red.
Službenica na šalteru je bila ljubazna, saslušala me pažljivo i prokmentirala – pa zašto je to vaša žena preuzela ako to niste naručili.
Osjetio sam se krivim, jer krivnja moje žene je i moja krivnja (pa mi neki smo na referendumu glasali ZA!) Pustite sada to, pokušao sam ublažiti situaciju i pozvao ju da nađe neko rješenje da se ja riješim paketa koji sam cijelo vrijeme držao pod miškom.
Službenica koja mi je u međuvremenu postala i simpatična ukucala je nešto u svoj kompjuter i objasnila mi da će o slučaju obavjestiti (nekoga), ali da mi ne može preuzeti paket, jer je to u nadležnosti drugog resora. Uostalom u paketu fali tablet koje se daje uz uređaj(!!!). Ljubazno mi je dala broj na koji mogu otkazati ugovor (koji nikad nisam ni sklopio!), a ne može mi dati nikakav dokumenat da sam pokušao vratiti uređaj. Zatim sam ponovno spakirao paket, ljubazno sam se pozdravio sa službenicom i odnio sam paket natrag doma. Usput sam mahnuo još jednom korisniku T-coma koji je s listićem u ruci i istim takvim paketom pod miškom strplivo čekao u redu da ga vrati.
Pouka svim ženama: Nemojte preuzimati pakete koji dolaze na ime vaših muževa, jer ćete imati samo neprilike.
Vaš Deda Štef
(osobno poznat redakciji)