Život u Međimurju nije započeo s HNS-om, niti će s njime završiti

U medijima osvanule fotografije ministra graditeljstva Ivana Vrdoljaka s varaždinskim županom Predragom Štromarom i međimurskim Matijom Posavcem. U pozadini pano s logom HNS-a! Ove dvije županije, Varaždinska i Međimurska, u samom su vrhu najkonkurentnijih u Hrvatskoj, a u obje su župani iz Hrvatske narodne stranke. „To dokazuje uspješnost HNS-ove politike, jer pod istim uvjetima kao i drugi uspješno rade“ - poruka je ministra Vrdoljaka, inače potpredsjednika stranke na čijem je čelu Vesna Pusić. I doista, prema regionalnom indeksu, koji je predstavilo Nacionalno vijeće za konkurentnost, na toj listi za prošlu godinu prvi je Grad Zagreb, druga Varaždinska županija, treća Istarska, a na zavidnom četvrtom mjestu je Međimurska županija. Osobno mi je kao Međimurcu drago, kao vjerojatno i svim ostalim našim žiteljima, što ovako visoko kotiramo po mjerilima za uvjete poslovanja i življenja. Ali, neprimjereno je stranački prisvajati zasluge koje nisu rezultat djelovanja samo te stranke, a bome ne datiraju od jučer, otkako HNS ima svoga župana.

Nije život u Međimurju počeo s vama, gospodine ministre. Podsjetit ću da su dosad u Hrvatskoj obavljena tri mjerenja konkurentnosti regija. U prvom, godine 2007., Međimurska županija bila je čak na drugom mjestu! Tada je župan također bio Posavec, ali ne Matija, već Josip. Izabran je kao haenesovac, ali je kasnije izopćen iz stranke. Tri godine kasnije, za župana Ivice Perhoča iz SDP-a, na rang-listi konkurentnosti naša je županija bila četvrta, kao i u ovom najnovijem vrednovanju. I u vrijeme u kojem se to službeno nije bodovalo, za župana Marijana Ramušćaka i Branka Levačića, Međimurje je po tim mjerilima spadalo u hrvatski vrh. I ne samo za hrvatske države, već i znatno ranije. Tada se nije govorilo o konkurentnosti, već standardu i razvijenosti infrastrukture. Slogan o Međimurju kao maloj Švicarskoj potječe još iz socijalističkog doba, kada je ondašnja jedinstvena općina Čakovec bila među najboljima, ne samo u SR Hrvatskoj, već i znatno šire. Stoga, treba nas radovati kontinuitet razvoja Međimurja, ali je loše ako ga prisvaja bilo koja politička stranka i njezino čelništvo.

Zahvaljujući drugu Titu i Partiji

Čak i u ono doba „jednoumlja“ priznavalo se i drugima da imaju zasluga. Tada se, istina, započinjalo sa: Zahvaljujući drugu Titu i Partiji, ali u nastavku je barem slijedilo: Radni ljudi i građani izgradili su…, ostvarili su…, doprinijeli su… Nije tada bila, a nekmoli je sada, jedna partija i samo njezini ljudi, zaslužna za sve. Svjestan je toga župan Matija Posavec koji je dan, dva kasnije nakon ministra Vrdoljaka u Čakovcu obznanio visoko mjesto Županije u rangiranju konkurentnosti, ali pritom nije isticao svoje osobne zasluge koje su evidentne, niti svoju stranačku pripadnost. Dakle, nije život u Međimurju počeo s HNS-om, niti će s njime završiti.

Među najprivlačnijim regijama u Hrvatskoj zaista jesmo, ali smo i pri dnu po plaćama. A o njima je bilo govoreno u saborskoj raspravi pred konačno usvajanje novog Zakona o radu. Uporno se protura teza o visokoj cijeni rada u Hrvatskoj, pa to umanjuje konkurentnost našeg  gospodarstva. Gotovo trećina zaposlenih kod nas prima plaće do 3.700 kuna, dakle, nešto manje od 500 eura! Mnogi od njih, i znatno ispod toga. Satnica rada u Hrvatskoj od oko 8,5 eura, tri puta je niža od one u zapadnoeuropskim zemljama. Po čemu je to onda hrvatski radnik prevelik trošak za poslodavca? Zar zaista netko misli da bi to trebalo biti još niže, pa da budemo konkurentni? Vlada nudi ovakav ZOR s kojim, razumljivo, nisu zadovoljni sindikati, ali, gle čuda, niti poslodavci!

 Okršaj Nadice Jelaš i Dragutina Lesara

O prijedlogu toga zakona najkonkretnije je progovorio Dragutin Lesar, ovaj put u svojstvu predsjednika zastupničkog kluba laburista. Tu je doma. Bio je to Lesar kakvog poznajemo iz njegove faze prije negoli je u stranci ispustio iz ruku predsjedničke konce. Koncizan i argumentiran. Ponudio je Vladi 36 amandmana, kako reče, da joj pomognu da neke od zakonskih odredbi budu jasnije, preciznije, da regulira ono što je propustila. K tome, bio je vrlo kritičan spram poslodavaca čijim zahtjevima predlagatelj zakona suviše podilazi. Po njemu, oni ne pokazuju niti minimum društvene odgovornosti, naročito za zapošljavanje, a morali bi. Ne zbog floskula, nego činjenica, o čemu je zastupnik Lesar, čini mi se, dosad prvi progovorio. 

Naime, država već dvadesetak godina veliku količinu javnog novca ulaže u privatni sektor. Samo u prošloj godini bilo je to pet i pol milijardi kuna! Tome treba pribrojiti još desetke milijardi kuna otpisanih poreznih dugova, dakle, ponovo javnog novca. „Zar već samo to nisu dovoljni razlozi da zahtijevamo da i poslodavci moraju biti društveno odgovorni za stanje na tržištu rada i radnicima?“ pita Dragutin Lesar. Po njemu, poslodavci će biti zadovoljni tek kada u državi bude samo zakon o minimalnoj plaći, a bez zakona o radu i kolektivnih ugovora. „To oni zovu fleksibilno tržište rada i mogućnost brže prilagodbe. Bit svega je da se dosadašnjim promjenama zakona nije ništa učinilo na zapošljavanju i otvaranju radnih mjesta. Netočno je da poslodavci i dosad nisu mogli otpuštati radnike“, rekao je Lesar te naveo da su najveće korporacije u Hrvatskoj, koje su u protekle četiri godine povećale profit za 40 posto, u isto to vrijeme otpustile čak 43.000 zaposlenika!“

Braneći Vladin prijedlog ZOR-a, Lesaru je replicirala međimurska zastupnica SDP-a Nadica Jelaš i zabila si autogol. Zalaže se za lakše otpuštanje radnika radi, navodno, većeg zapošljavanja. Po njoj, sada poslodavci zbog složene procedure otpuštanja nude ugovore gotovo isključivo na određeno radno vrijeme, kakvih je posljednjih godina gotovo 90 posto! Na to ju je zaskočio Dragutin Lesar: „Kada sam ja za prvog čitanja izjavio da je oko 80 posto ugovora o radu na određeno vrijeme, tada su me vaši proglasili lažljivcem. Što će sada vama reći nakon ovih 90 posto, ne znam, i nije me ni briga!” odgovorio je Lesar.

Umjesto P.S.-a

Dugogodišnja je tradicija da po završetku školske godine čakovečki rotarijanci proglašavaju i nagrađuju najbolje učenike završnih razreda gradskih srednjih škola. Ove je godine po prvi put obuhvaćeno svih šest škola jer je i u najmlađoj, Srednjoj školi Čakovec, stasala prva generacija maturanata. Laureati zaslužuju da ih se spomene. U Tehničkoj školi najbolji maturant je Benjamin Horvat iz Malog Mihaljevca, Gimnaziji Andrija Drk iz Brezja, Ekonomskoj i trgovačkoj školi Petra Horvatić iz Strahoninca, Graditeljskoj školi Nikola Strahija iz Gardinovca, Gospodarskoj školi Anja Škvorc iz Lopatinca, a u Srednjoj školi Čakovec najmaturant je David Dolenec iz Donjeg Kraljevca. 

Na prigodnoj svečanosti čestitao im je te novčane nagrade, diplome i plakete uručio dosadašnji predsjednik Rotary kluba Čakovec Josip Posavec, uz novog predsjednika Roberta Tkalčeca.