Žrtva nas je obasjala

Večer uoči same obljetnice pada Vukovara svijeće su obasjavale mnoga mjesta diljem naše domovine kao simbol patnje i stradanja. Sjećam se... Tog 18. studenog Vukovar je pao. Podnio je žrtvu za slobodu cijele Hrvatske. Tek rijetki su uspjeli pobjeći iz gorućeg i umirućeg pakla. Kroz kukuruzište spasa uspjeli su se dočekati slobode. Toga  dana već dvadeset i tri godine otvaraju se bolne rane i sjećanja koje peku sve više. Odlazi se u Vukovar da bi se poklonilo žrtvama koje se nikad zaboraviti neće. I dvadeset i tri godine poslije mnogi još traže svoje najmilije. A Dunav šuti, i Vuka šuti. Kao da i oni kriju mnoge tajne.I u našoj župi sv. Nikole biskupa u Čakovcu održana je misa za branitelje. I tako svake godine. Misu je predvodio monsinjor Josip Mrzljak biskup varažinski u koncelebraciji sa nekoliko svećenika. On sam rođen je u Vukovaru. Njegov otac nestao je iz Vukovara u vihoru II. svjetskog rata. Još uvijek se ne zna njego grob i vodi se među nestale. Tako i on dijeli sudbinu mnogih stradalnika Domovinskog rata. Bila sam u Vukovaru i one godine kad je u neposrednoj blizini franjevačkog samostana sv. Filipa i Jakova posvećen križ za sve poginule i nestale a posvetio ga je i blagoslovio sam biskup Mrzljak. Misi u našoj župi prisustvovali su svi predstavnici Grada, Županije, policije i mnogih udruga proizašlih iz Domovinskog rata, Zrinska garda i mnogobrojni vjernici. Po završetku mise u tihoj koloni krenuli smo do zida boli da molitvojm i paljenjem svijeća odamo počast svima koji su svoje živote položili na oltar domovine. Tek nas slike podsjećaju na sve one koji su do 1991. bili naši prijatelji, susjedi, znanci... No, najteže je ipak prihvatiti činjenicu da među njima ima i onih koji se još uvijek vode kao nestali. Kolona je nastavila dalje, do Vukovarske ulice, ustvari do rotora gdje su već gorjele svijeće na spomen prerano ugaslih života.

Marija Sklepić